Katedralno hodočašće u Rijeku i Pulu

Članovi Bratstva Presvetog Sakramenta i Katedralnog zbora na čelu s župnikom katedrale Uznesenja blažene djevice Marije don Marinom Lučićem, trajnim đakonom don Tomislavom Sikavicom i voditeljicom katedralnog zbora Petrom Potrebicom, bili su od 20. do 22. svibnja na hodočašću na Udbini, Rijeci i u Istri.
Polazak s Pila bio je u ranim jutarnjim satima, a putem su se izmjenjivali molitva, pjesma, smijeh i kateheza. U udbinskoj Crkvi hrvatskih mučenika, izgrađenoj uz ostatke temelja crkve sv. Nikole, održala se molitva Srednjeg časa, nakon čega je udbinski župni vikar don Ante Luketić proveo hodočasnike svetištem upoznavajući ih s povijesnom pozadinom i idejom izgradnje crkve. Veličanstveni pogled na Krbavsko polje, bio je prilika za podsjećanje na tragična povijesna događanja, od 15. stoljeća i strašne bitke s Osmanlijama, sve do suvremenih zbivanja.
U gradu na Rječini, hodočasnike su dočekali nadbiskup Mate i rektor riječke Bogoslovije s kojima su posjetili hospicij „Marija Krucifiksa Kozulić“. Susret sa sestrom Leopoldom, ravnateljicom ove ustanove ljubavi i milosrđa, potaknuo je hodočasnike na brojna pitanja vezana uz palijativnu skrb i djelovanje hospicija. Misa u kapelici Bogoslovije, koju je zajedno don Marinom i domaćinima slavio nadbiskup Mate bila je dubrovački raspjevana, a u prigodnoj propovjedi nadbiskup je evocirao svoje dubrovačke dane. Druženje s domaćinima na čelu s nadbiskupom kroz razgovor i pjesmu nastavilo se uz večeru.
Sutradan, nakon noćnog predaha u Domu pastoralnih susreta u Lovranu, pohodilo se Majku Božju na Trsat. Mjesto je to koje sedam stoljeća pohode brojni hodočasnici, među kojima je najpoznatiji Sveti otac Ivan Pavao čiji spomenik prati ulaz u crkvu Gospe trsatske. Zbor na balaturu, Bratstvo s drugim hodočasnicima u lađi, a don Marin i don Tomislav s kolegama u prezbiteriju uronili su u hodočasničko misno slavlje. Kraj mise obilježila je pjesma Gospi od Porata s pogledom na baroknu ogradu koja zaklanja glavni oltar s čudotvornom slikom okrunjene Gospe Trsatske, Majke Milosti. Nakon mise u kapeli zavjetnih darova, koji svjedoče zahvalnost vjernika Majci Božjoj trsatskoj, održano je predavanje o povijesti svetišta. Među brojnim zavjetnim slikama mnoštvo je brodova, a među njima Dubrovčani nisu mogli ne uočiti sliku svetoga Vlaha. U blizini svetišta na uzvisini iznad kanjona Rječine s Trsatskoga se kaštela pruža pogled na cijelo riječko područje, a i naslućuje burna vojna povijest ovog utvrđenog područja. Osim mogućnosti fotografiranja, hodočasnici su iskoristili priliku osvježiti se u ugostiteljskom objektu ispod suncobrana koji su ih štitili od vrelog podnevnog sunca.
Nakon veselog objeda u župi sv. Ćirila i Metoda na Sušaku, pod vodstvom don Tomislava koji je neumorno tijekom cijelog hodočašća objašnjavao i pokazivao važna i manje važna mjesta koja su se pojavljivala putem, slijedila je posjeta riječkoj zbornoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije. Osim nakošenog srednjovjekovnog zvonika ispred ulaza u nesuđenu riječku katedralu, pročelje i njezina lijepa barokna unutrašnjost opravdavaju reputaciju najvažnije riječke crkve, Vele crikve ili Assunte kako je puk naziva. Župnik, don. Sanjin pobliže je, ne bez ponosa, govorio o povijesti riječke Crkve i značaju Assunte. Hodočasnici su mu na zanimljivom i poučnom izlaganju zahvalili pjesmom i nastavili u smjeru katedrale svetog Vida, kapucinskoj crkvi Gospe Lurdske i nadbiskupskog ordinarijata. Nakon lagane okrjepe i kratkog susreta s generalnim vikarom don Mariom i nadbiskupom Ivanom hodočasnici su iskoristili slobodno vrijeme na Korzu kako bi osjetili i ovaj, možda najživahniji dio Rijeke.
Dan Gospodnji bio je rezerviran za Pulu. Putem od Lovrana i Mošćeničke Drage smjenjivali su se suncem okupani proljetni prizori zelenih livada i brežuljaka i mjesta Plomina, Labina, raških rudnika… sve do Pule i Katedrale Uznesenja Blažene Djevice Marije u kojoj je svetu misu predvodio don Marin s don Rikardom i don Tomislavom. Dubrovački katedralni zbor predvodio je pjevanje, a pridružili su se i domaći pjevači povezujući tako dvije katedrale istog imena. Psalam je pjevala dubrovačka sopranistica, a pulska studentica Valentina čime su dubrovačko-pulske veze još više istaknute. Nakon mise i kratkog upoznavanja s poviješću pulske prvostolnice, domaćini su ugostili dubrovačke hodočasnike. Laganom šetnjom preko Foruma, crkve Gospe od Milosrđa (Misericordia) i Zlatnih vrata Dubrovčani su stigli do Arene, najvećeg i najočuvanijeg antičkog spomenika u Hrvatskoj. Budući da je to bio zadnji dan hodočašća, a put do Grada je dalek, požurilo se u autobus prema unutrašnjosti Istre u Boljun.
To je prastari gradić nastao uz srednjovjekovni kaštel, s prekrasnim pogledom na dolinu Boljunčice i Učku. U divnoj konobi Dubrovčani su uživali u lokalnim specijalitetima pripremajući se za povratak doma. Duga vožnja autobusom prošla je u razgovorima i molitvi, a zahvalnost i dojmovi s ovog sadržajnog hodočašća sigurno će se još dugo pamtiti.
Ana Cetinić