Don Damir Stojić na susretu mladih u Katedrali: Tijelo je stožer spasenja

Prisjećajući se svog djetinjstva i odrastanja don Damir Stojić, predvodnik prvog dijela korizmene obnove u Katedrali, na susretu s mladima, osvrnuo se na količinu napasti koja je mladima ovog naraštaja puno dostupnija i kojima su puno izloženiji u svakodnevnici kao rezultat krize i pada morala na području spolnosti. Samim time učimo krivu gramatiku tijela stvarajući krivi pogled na tijelo i na spolnost. “Bog je napisao jednu gramatiku. i bez obzira koliko ste krivo naučili govoriti tijelom, nije kasno vratiti se ispravnom govoru. Uvijek možete krenuti ispočetka i to je radosna vijest.”

“Susrećući se prvi put s knjigom “Teologija tijela” Ivana Pavla II, koja je nastala kao plod njegovog rada s mladima u vrijeme kad je djelovao kao studentski kapelan, osvijestila mi se povezanost te dvije riječi za koje sam mislio da ne pripadaju jedna uz drugu. Kad god mi griješimo, ne možemo griješiti bez tijela. Poistovjetimo tijelo sa grijehom. Mislio sam da se mogu spasiti unatoč svom tijelu dok otvorivši knjigu nisam naišao na rečenicu: “Tijelo je stožer spasenja.” Tom rečenicom otvara mi se sasvim nova spoznaja kojom počinjem primjećivati istinitost iste prisjećajući se tekstova iz Biblije. Tijelo je dobro jer je Bog stvorio tijelo. Ne samo da je stvorio, već je i uzeo tijelo i nakon smrti uskrsnuo u tijelu.

Na primjeru zgužvane i odbačene novčanice don Damir je pokazao kako Isus Krist gleda na svaki život. Večini bi ta novčanica s obzirom na izgled i stanje bila otpad, život koji više nije vrijedan, ali ne i Isus. On to podiže i otvara.  Zgužvano je, ali Isus vidi vrijednost. Naše tijelo je možda palo, izranjavano grijehom, ali Isus kaže: “Još vrijedi”. Vrijednost novca nije u papiru, nego u srebrenoj trakici koja se nalazi na njemu. U našim životima ta vrijednost je slika i prilika na koju smo stvoreni. Ona je nositeljica vrednote ljudskog života svakog od nas i unatoč ranjenosti koju nosimo vrijedimo. Pa i sam Isus uskrsnuvši  zadržao je svoje rane nastale od naroda.

Teologija tijela znači nauk o Bogu u mom tijelu. Ti si jedna živa teologija. Kad promatramo slike, uglavnom iz njih nešto vidimo, zaključujemo. Tako bi smo trebali biti u mogućnosti gledajući tijelo zaključiti nešto o Bogu jer smo Njegova slika i prilika.

Promatramo li Crkvin stav o spolnosti često imamo osječaj da nam samo nešto zabranjuje. Da li je uistinu tako ili nam je krivo preneseno? Istina je da zabranjuje, ali iza svake zabrane u našoj Crkvi stoji jedno veliko da.   Prezentira se kroz medije da je Crkva protiv spolnosti, ali upravo zato što za nju ona toliko vrijedi, želi je zaštititi. Za Crkvu, spolnost je svetinja.”

Osvrnuvši se na stvaranje muškarca i  žene don Damir se posebno obratio ženama:

“Bog stvara od manje savršenoga prema savršenome. Žene su vrhunac stvaranja. Zašto rebro? Jer je ono najbliže srcu. Srce je središte, rebro je oko srca, najsvetiji dio tijela. I kad pisac kaže da ste nastale od rebra, znači da ste nastale od najsvetijeg dijela tijela. Svaki put kad netko zaspe u Bibliji nešto se veličanstveno dogodi. Tako i kad Gospodin spusti na Adama san događa se nešto veličanstveno. Žena.

Ako nastavimo malo dalje dolazimo do rečenice: “Bijahu goli i nisu se stidjeli.” Adam prije žene nije znao razlog njegovog postojanja i ugledavši Evu, postaje toga svjestan. Prva zapovijed koju im Gospodin daje je “Plodite se i množite.” I ako gledamo da su oboje slika i prilika Božja koje to veze ima sa danom zapovijedi. Jer Bog to zapovijeda, njegovoj slici i prilici. Kod sklapanja sakramenta braka na nevidljiv način Presveto Trojstvo spaja muškarca i ženu u jedno tijelo i jedan duh. Samim spolnim činom oni izražavaju svoju ljubav, otvoreni su novom životu i prema definiciji pape Ivana Pavla II sudjeluju u unutarnjem životu Presvetoga Trojstva. I to je veliko da koje Crkva navješta o spolnosti.”

“Je li teško ovo živjeti? Je. Ali je tako dobro i tako sveto. Težite tomu jer sve što je ispod toga je ispod dostojanstva čovjeka. Živeći Božju gramatiku tijela živjeti ćete u izobilju i vaša će radost biti potpuna.” zaključio je don Damir.