Krštenje

Sveto krštenje je temelj cijeloga kršćanskog života, ulaz u život Duha i vrata koja otvaraju pristup drugim sakramentima. Po krštenju smo oslobođeni od grijeha i nanovo rođeni kao sinovi Božji, postajemo Kristovi udovi i pritjelovljeni smo Crkvi te bivamo dionici njezina poslanja: »Krštenje je sakrament preporođenja vodom i riječju.«

KRŠTENJE DJECE

Budući da se djeca rađaju s ljudskom naravi palom i okaljanom istočnim grijehom, to su i oni potrebni novoga rođenja u krštenju da budu oslobođeni vlasti tame i preneseni u Kraljevstvo slobode sinova Božjih, kamo su pozvani svi ljudi. Milost spasenja kao čist dar posebno se očituje u krštenju djece. Prema tome Crkva i roditelji lišili bi dijete neprocjenjive milosti da postane dijete Božje kada mu ne bi podijelili krst nedugo poslije rođenja. Kršćanski će roditelji priznati da se ta praksa slaže s njihovom ulogom hranitelja života što im ga je Bog povjerio. Običaj krstiti malu djecu drevna je predaja Crkve. Izričito je posvjedočena od II. stoljeća. Ipak je vjerojatno da su se već od početaka apostolskog propovijedanja, kada bi cijeli »domovi« primali krštenje, pritom krštavala i djeca.

Krštenje je sakrament vjere. A vjeri je potrebna zajednica vjerujućih. Svaki vjernik može vjerovati jedino unutar vjere Crkve. Vjera koja se traži za krštenje nije još savršena i zrela vjera; ona je začetak koji treba da se dalje razvija. Katekumenu ili njegovu kumu postavlja se pitanje: »Što tražiš od Crkve Božje?« I on odgovara: »Vjeru!«

Svim krštenicima, djeci ili odraslima, potreban je poslije krštenja rast u vjeri. Upravo zato Crkva svake godine slavi u vazmenoj noći obnovu krsnih obećanja. Priprava na krštenje dovodi tek do predvorja novoga života. Krštenje je vrelo novoga života u Kristu, odakle izvire sav kršćanski život.

Pomoć roditelja vrlo je važna za razvoj krsne milosti. Tu je važna i uloga kuma ili kume, koji, stoga, trebaju biti postojani vjernici, sposobni i spremni pomoći novokršteniku, djetetu ili odraslome, na putu kršćanskog života. Njihova je zadaća prava crkvena služba. Dio odgovornosti u razvoju i očuvanju milosti primljene krštenjem snosi i sva crkvena zajednica.

Vrlo je važno da se roditelji  priprave na svjesno sudjelovanje u slavlju krštenja svoga djeteta.

Roditelji djeteta imaju u krsnom obredu svoju zaista vlastitu ulogu. Osim što slušaju upute krstitelja i što sa svim skupom vjernika mole molitve, oni svoju pravu službu vrše: a) kad jasno traže da se dijete krsti; b) kad ga nakon krstitelja znamenuju na čelu; c) kad se odriču sotone i ispovijedaju vjeru; d) kad dijete nose (u prvom redu majka) krsnom studencu; e) kad drže zapaljenu svijeću; f) kad primaju poseban blagoslov za majke i očeve. Ako netko od njih ne može ispovjediti vjeru, npr. zato jer nije katolik, može šutjeti. Od njega se samo zahtijeva, budući da je zatražio krštenje djeteta, da se pobrine ili barem dopusti da se dijete odgoji u krsnoj vjeri.

Nakon krštenja roditelji, zahvalni Bogu i vjerni preuzetoj zadaći, dužni su dijete privesti do spoznaje Boga i pripraviti ga na primanje potvrde i na sudjelovanje u presvetoj euharistiji.

Ono što roditelji trebaju učiniti prije krštenja svoga djeteta:

  • Javiti se u župni ured nekoliko tjedana prije planiranog datuma krštenja i dogovoriti termin krštenja;
  • Donijeti sve potrebne podatke o djetetu:
    1. Ime i prezime djeteta,
    2. Datum i mjesto rođenja,
    3. Imena roditelja, nacionalnost, vjera i zanimanje
    4. Adresu,
    5. Ime i prezime kuma, i zanimanje (Može biti jedan kum/a, ili kum i kuma)
  • Donijeti posvjedočenje za kuma ako nije iz Župe Velike Gospe – Katedrala i Župe sv. Andrije;
  • Nekoliko dana prije sakramenta krštenja će se krstitelj susresti sa roditeljima i kumom.
  • Ako krštenik nije iz Župe Velike Gospe – Katedrala i Župe sv. Andrije potrebno je donijeti iz vlastite župe Dopuštenje za krštenje van vlastite župe.

(Krsnu haljinicu i krsnu svijeću za obred krštenja župa poklanja kršteniku)

KRŠTENJE ODRASLIH

Krštenje odraslih bila je uobičajena praksa od početaka Crkve tamo gdje se evanđelje tek počelo naviještati. Katekumenat (priprava za krštenje) je u tom slučaju nuždan i važan. Uvođenjem u vjeru i u kršćanski život on mora čovjeka pripraviti za primanje Božjeg dara u krstu, potvrdi i euharistiji.

Katekumenat ili formacija katekumenâ ima za cilj da im omogući da, odgovarajući na Božju inicijativu, svoje obraćenje i vjeru, u jedinstvu s jednom crkvenom zajednicom, dovedu do zrelosti. Riječ je o »odgoju za cjeloviti kršćanski život kojim se učenici združuju sa svojim Učiteljem Kristom.

Odrasle osobe koje žele primiti sakramente inicijacije (krštenje, krizmu i euharistiju) neka se jave u župni ured pa će za njih biti organiziran vjeronauk (kateheza).

TKO MOŽE BITI KUM NA KRŠTENJU?

Kum koji prati krštenika prilikom primanja toga sakramenta trebao bi biti osoba koja će mu pomoći da nakon krštenja živi dosljedno svoj kršćanski život. Dijete može imati i kuma i kumu.

O službi kuma i tko uopće može biti kum, govori nam Zakonik kanonskoga prava:

Kan. 874 – § 1. Da bi se kumu dopustilo preuzeti službu kuma, potrebno je:

  1. da ga odredi sam krštenik ili njegovi roditelji ili onaj tko ih zamjenjuje ili, ako tih nema, župnik ili krstitelj i da je prikladan te da ima nakanu vršiti tu službu;
  2. da je navršio 16. godinu života, osim ako dijecezanski biskup odredi drugu dob ili ako župnik ili krstitelj smatraju da zbog opravdana razloga treba da se dopusti iznimka;
  3. da je katolik, potvrđen (krizman) i da provodi život u skladu s vjerom i preuzetom službom;
  4. da nije udaren nikakvom zakonito izrečenom ili proglašenom kanonskom kaznom;
  5. da nije otac ili majka krštenika.

Ovo gore navedeno znači da kum može biti isključivo vjernik, točnije – osoba koja aktivno živi svoj kršćanski život (prima sakramente i živi po vjeri).

Kako bi se otklonile moguće zloupotrebe, da bi netko mogao kumovati na krštenju, treba od svoga župnika pribaviti Posvjedočenje da je prikladan za službu kuma. Župnik, dakle, svojim potpisom jamči za tu osobu. Stoga se Posvjedočenje može izdati samo onima koji su, po sudu vlastitoga župnika, uistinu prikladni za tu službu.

SLAVLJE KRŠTENJA

Redovito slavlje krštenja je preko nedjeljne sv. mise.

Krštenje se može slaviti u Katedrali, u crkvi sv. Andrije i crkvi sv. Jakova.