Katedralni zbor

Zbor je nastao na višestoljetnoj tradiciji zbornog pjevanja po dubrovačkim crkvama. Nekad su crkveni zborovi imali oko desetak pjevača, zbog uskog prostora na pjevalištima crkava, a članove su najčešće činili sjemeništarci. Nakon jednog pjevanja u „Male braće“ 4. listopada 1925. članovi „Gradskih diletanata“ (pjevačkog društva) odlučuju pripremiti ozbiljniji program i izvesti ga u Katedrali. I to je bio početak osnivanja Crkvenog pjevačkog zbora. Davne 1926. godine osnovao ga je gradski župnik, počasni kanonik dubrovačkog Stolnog kaptola don Niko Gjivanović skupa s bratom Antom Gjivanovićem koji je bio zborovođa, te skladateljem Franom Ledererom pri Stolnoj crkvi u Dubrovniku. Osnovan je u vremenima velike obnove crkvenog pjevanja diljem cijele Europe. Težilo se obnoviti liturgijsko pjevanje, više rabiti gregorijanski koral i skladati posve liturgijske skladbe te tako očistiti liturgijski prostor od upotrebe svjetovnih melodija, što je istakao OP fra Jordan Kuničić govoreći na svečanoj akademiji povodom desete obljetnice rada zbora 1936. godine. Zbor se proslavio 1930-ih kad su o njemu izvješćivala cecilijanska glasila diljem Europe. Zboru su jugokomunističke vlasti zabranile javni rad 17. veljače 1947. godine, ali od svog osnutka nikada nije ni dana prestao djelovati unutar crkvenih okvira unatoč svemu što se događalo. Katedralni pjevački zbor tako djeluje manje-više nesmetano u godinama komunističkog režima, njeguje višeglasno pjevanje, izvodi djela domaćih i stranih majstora. Svojim repertoarom pokriva redom sve crkvene svetkovine, najprije u Katedrali, a zatim i po drugim crkvama u gradu ovisno o potrebama. Nebrojene su mise i koncerti koji su izvedeni o raznim prigodama, posebice za blagdan Sv. Vlaha, o Božiću, o Uskrsu, za pučke misije, korizmene obnove i slične crkvene prigode. Nakon dolaska demokracije Zbor doživljava novi procvat, raste broj članova i obogaćuje se repertoar. Slijede brojna gostovanja diljem Domovine, susjednih zemalja i dalje u inozemstvo. Tako se ponosom ističu nastupi u preko 30 katedrala u Hrvatskoj i u inozemstvu, što pod misnim slavljima, što pod samostalnim koncertima. Nastupima smo posjetili smo brojna svetišta i crkve u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Makedoniji, Italiji, Francuskoj, Portugalu, Španjolskoj, Austriji, Njemačkoj, Poljskoj, Belgiji.

Dugogodišnja voditeljica katedralnog Zbora bila je pokojna prof. Margita Cetinić. Kao regens chori dubrovačke katedrale, s grupom mladih entuzijasta već 1979. godine osniva Katedralne madrigaliste. Ta samostalna sekcija bila je nadopuna mješovitom zboru i redovito su skupa nastupali na svim većim svečanostima i pjevali pod župnim misama. Izuzetno se njeguje gregorijanski koral, izvorna crkvena glazba ona liturgijska, kao i narodne opće prihvaćene popjevke, polifona djela za zborove koja iziskuju dugu i požrtvovnu pripremu.

Krajem 2018. godine za zborovođu dolazi prof. Maja Marušić koja nastavlja vođenje zbora nastavljajući dugogodišnju praksu izvorne liturgijske glazbe. Daje zboru novi zamah i lagano širi repertoar  novim skladbama, djelima domaćih i stranih skladatelja, a capella i sa orguljskom pratnjom. Pomno radi na obnovi članstva „mlađim glasovima“ te realizira prvo vrlo uspješno gostovanje u Zagrebu u suradnji sa zagrebačkim katedralnim zborom.

Čitava „vojska“ članova prošla je kroz naš zbor kroz dugi niz godina njegovog djelovanja, neki sa dužim, neki sa kraćim stažem, ali svatko je dao svoj doprinos i svojim glasom uzveličao liturgiju, obogativši i sam svoj vjernički život. Poznata krilatica da „tko pjeva – dvostruko moli“ kod nas je doista zaživjela u svoj svojoj punini, pjesma je dotakla brojna srca, a ljudski se skromno nadamo da je barem ponekad „jeknula i sve do neba“. Stoga samo sebi zaželimo da nas budno prati blagoslov našega Parca sv. Vlaha i zagovor nebeske Majke naše Gospe od Porata, da bi i dalje skladno pjevali Bogu na slavu, a sebi za dušu!