Sveta Krizma

Potvrda ili krizma je sakrament koji usavršava krsnu milost, daruje Duha Svetoga da nas još temeljitije utvrdi u božanskom posinovljenju, još čvršće poveže s Kristom, ojača našu povezanost s Crkvom, više nas pridruži njezinom poslanju i pomogne nam u svjedočenju kršćanske vjere riječima i djelima. I potvrda, poput krštenja utiskuje u dušu kršćanina duhovni znak i neizbrisivi biljeg (karakter), pa se stoga može primiti samo jednom u životu. Kad se potvrda slavi odvojeno od krštenja, povezanost s njim se izražava, među ostalim, i u obnovi krsnih obećanja. Slavlje potvrde za vrijeme euharistije pomaže da se potcrta jedinstvo sakramenata kršćanske inicijacije.

Kandidat za potvrdu, koji je dostigao doba razuma, treba ispovjediti vjeru, biti u stanju milosti, imati nakanu da primi sakrament i biti pripravljen da prihvati vlastitu ulogu učenika i svjedoka Kristova, u zajednici Crkve i u vremenitim poslovima. U bit obreda podjeljivanja potvrde spada mazanje svetim krizmanim uljem na čelu krštenika popraćeno polaganjem ruku od strane djelitelja i riječima: N., primi pečat dara Duha Svetoga.

U Dubrovačkoj biskupiji je pravilo i redovita praksa da mladići i djevojke drugoga (II.) i viših razreda srednjih škola, koji su redovito pohađali vjeronaučnu pouku u školi i u župi, primaju sakrament krizme.

Krizmanici primaju ovaj sakrament nakon najmanje dvije godine redovite vjeronaučne priprave.

Sud o tome tko može pristupiti sakramentu krizme donosi vlastiti župnik na temelju odredbi i propisa biskupije, redovitosti pohađanja župnoga vjeronauka, svete mise i drugih oblika priprave. Dužnost župnika je poučavati ili organizirati vjersku pouku za krizmanike te prijaviti njihova imena i broj biskupiji u određeno vrijeme prije podjele sakramenta krizme.

PRIPREMA ZA PRIMANJE KRIZME

Vjeronaučna priprava za ovaj sakrament traje najmanje dvije godine i zahtjeva redovitost dolaska na pouke i na slavlja svetih misa nedjeljom i blagdanima.

Ako nije kršten u župi gdje prima krizmu, krizmanik prije krizme treba donijeti dokaz o krštenju iz župe svoga krštenja. Taj se dokument zove “Potvrdnica” i izdaje ga župnik u župi gdje je krizmanik primio krštenje. Ovaj dokument treba na vrijeme dostaviti župniku župe gdje će se slaviti krizma. Potreban je iz razloga što činjenicu krizme treba upisati u Maticu krštenih pa će na taj način župi krštenja župnik dostaviti podatak o slavlju sakramenta krizme.

Prije sakramenta krizme, u župama će se organizirati mogućnost za svetu ispovijed – osobito za krizmanike, njihove kumove i roditelje.

TKO MOŽE BITI KUM NA KRIZMI?

Krizmanike pri samom primanju sakramenta redovito prati kum koji će ih predstaviti djelitelju potvrde za sveto pomazanje, a kasnije će im pomagati da obećanja koja su na krštenju javno izrekli mogu vjerno provesti po Duhu Svetomu kojega su primili. S obzirom na današnje pastoralne prilike dobro je da krsni kum, ako je nazočan, bude također kum na potvrdi. Tako se naime jasnije označuje veza između krsta i potvrde, a zadaća i uloga kuma postaje djelotvornija. Nipošto ipak nije isključena mogućnost da se izabere i poseban kum za potvrdu.

O službi kuma i tko uopće može biti kum, govori nam Zakonik kanonskoga prava:

Kan. 874 – § 1. Da bi se kumu dopustilo preuzeti službu kuma, potrebno je:

1. da ga odredi sam krštenik ili njegovi roditelji ili onaj tko ih zamjenjuje ili, ako tih nema, župnik ili krstitelj i da je prikladan te da ima nakanu vršiti tu službu;
2. da je navršio 16. godinu života, osim ako dijecezanski biskup odredi drugu dob ili ako župnik ili krstitelj smatraju da zbog opravdana razloga treba da se dopusti iznimka;
3. da je katolik, potvrđen (krizman) i već pričešćen i da provodi život u skladu s vjerom i preuzetom službom;
4. da nije udaren nikakvom zakonito izrečenom ili proglašenom kanonskom kaznom;
5. da nije otac ili majka krštenika.

Ovo gore navedeno znači da kum može biti isključivo vjernik, točnije – osoba koja aktivno živi svoj kršćanski život (prima sakramente i živi po vjeri).

Kako bi se otklonile moguće zloupotrebe, da bi netko mogao kumovati na krizmi, treba od svoga župnika pribaviti Posvjedočenje da je prikladan za službu kuma. Župnik, dakle, svojim potpisom jamči za tu osobu. Stoga se Posvjedočenje može izdati samo onima koji su, po sudu vlastitoga župnika, uistinu prikladni za tu službu.