Nada ne razočarava – Sveta godina 2025.

Sveta godina je započela u Rimu obredom otvaranja Svetih vrata u bazilici sv. Petra, na Badnjak 24. prosinca 2024. godine. Papa Franjo u Buli proglašenja Jubileja 2025. pod nazivom Spes non Confundit – Nada ne razočarava, izražava želju da ova Sveta godina za svakoga vjernika bude “trenutak živog i osobnog susreta s našim Gospodinom Isusom Kristom, »vratima« spasenja (usp. Iv 10, 7.9); s njim, kojega Crkva uvijek, posvuda i svima mora naviještati kao »nadu našu« (usp. 1 Tim 1, 1).“

1. Što je to Jubilej?

Jubilej ili jubilejska godina ustanovljena je još u Starom zavjetu. Naziv jubilej dolazi od hebrejske riječi jubal – ovnujski rog u koji se trubilo prigodom proglašenja jubilejske godine.

Jubilej ili sveta godina je milosna prilika prepoznavanja Božjeg djelovanja u našem životu, učvršćuje vjeru, potiče na obraćenje i vršenje kršćanskih djela milosrđa.

2. Jubilej u Starom Zavjetu

3. Jubilej u Novom Zavjetu

U Novom zavjetu Isus Krist se predstavlja kao onaj koji u potpunosti ispunjava stari jubilej navješćujući radosnu vijest siromasima, sužnjima oslobođenje, vid slijepima, proglašujući godinu milosti Gospodnje. (Usp. Lk 4,16 – 21)

4. Jubilej kroz povijest

Počeci slavljenja  Jubilejske godine u Katoličkoj Crkvi sežu do pape Bonifacije VIII. koji je otvorio prvi Jubilej 22. veljače 1300. bulom Antiquorum habet fida relatio, s nakanom da se slavi svakih 100 godina.

Bilo je to vrijeme velikih ratova, smrtonosnih zaraznih bolesti i drugih pošasti pa se među vjernicima javila želja za snažnijim duhovnim životom i rastom u svetosti. Mnogi su odlučili pješačiti do Rima kako bi se pomolili na grobovima apostolskih prvaka i dobili blagoslov Svetog Oca te tako milošću Božjom stekli snagu i utjehu za nastavak života. Širenjem glasina da će svi oni koji o stogodišnjici pohode baziliku Svetog Petra dobiti oproštenje grijeha, vjernici su u velikom broju pristigli u Rim na Božić 1299., a kako je Papa ostao zadivljen njihovom vjerom, proglasio je „godinu oproštenja svih grijeha“. Propisao je da za oprost u Svetoj godini hodočasnici Rimljani moraju pohoditi grobove apostolskih prvaka, u bazilikama Svetog Petra i Svetog Pavla izvan zidina, 30 puta u godini, a stranci 15 puta. Ta će obveza ostati sve do 20. st., kada se broj obveznih pohoda postupno smanjuje 1900., 1933. i 1950., a papa Pavao VI. 1975. odredio je da je dovoljan jedan posjet jednoj bazilici.

Katolička Crkva dala je židovskom jubileju više duhovno značenje. On se sastoji u općem opraštanju, oprostu otvorenom svima, te mogućnosti da se obnovi odnos s Bogom i bližnjima. Zato je Sveta godina uvijek prilika za produbljivanje vlastite vjere i življenja kršćanskog svjedočenja s obnovljenom predanošću.

Od 1475. pa nadalje – kako bi se omogućilo svakom naraštaju doživjeti barem jednu svetu godinu – određeno je da se redovni jubilej slavi svakih 25 godina. 

Do danas je slavljeno ukupno 26 redovnih svetih godina, od kojih je posljednji bio proglašen 2000. godine.

Običaj proglašavanja izvanrednih jubileja potječe iz 16. stoljeća. Posljednje tri izvanredne svete godine bile su ona iz 1933., koju je proglasio papa Pio XI. povodom 1900. obljetnice otkupljenja, ona iz 1983. godine, koju je proglasio papa Ivan Pavao II. povodom 1950. godine otkupljenja, te ona iz 2015. godine koju je proglasio papa Franjo, jubilej Milosrđa koju je proglasio bulom Misericordiae Vultus – Lice milosrđa.

Jedna od simboličnih slika svakog jubileja jest slika Pape kako prelazi prag Svetih vrata. Riječ je o slici koja se učvrstila, dubokim korijenima, u srednjem vijeku. Prvi hodočasnik koji prijeđe prag uvijek je rimski biskup. Prema opisu koji je 1450. godine dao Giovanni Rucellai iz Viterba, papa Martin V. je, 1423. godine, prvi put u povijesti jubilejskih godina otvorio Sveta vrata. Tada je to učinio u bazilici svetoga Ivana Lateranskoga. U vatikanskoj je bazilici otvaranje Svetih vrata potvrđeno, prvi put, na Božić 1499. godine. Papa Aleksandar VI. želio je da se otvore ne samo u Svetom Ivanu Lateranskom, nego i u drugim rimskim bazilikama.

Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. (Iz Evanđelja po Ivanu).

O značenju Jubilejske godine možete više pročitati na: https://ika.hkm.hr/novosti/povijest-i-korijeni-jubileja-u-svetom-pismu/

Više o značenju otvaranja svetih vrata možete pročitati na: https://ika.hkm.hr/novosti/sveta-vrata-oprost-i-povratak/

Sveta godina 2025.

Kako smo već napisali. Ovogodišnji jubilej koji živimo, započeo je otvaranjem svetih vrata u bazilici svetog Petra na badnjak, 24. prosinca 2024. godine. U nedjelju, 29. prosinca 2024., dijecezanski biskupi su slavili svetu euharistiju u svim katedralama i konkatedralama kao svečano otvorenje Jubilarne godine.

Sveta godina u mjesnim Crkvama završiti će u nedjelju 28. prosinca 2025. a Sveta godina 2025. završit će zatvaranjem Svetih vrata Bazilike svetog Petra u Vatikanu 6. siječnja 2026., na svetkovinu Bogojavljenja.

Sveta godina 2025. u kontinuitetu je s prethodnim milosnim godinama, piše Papa u svojoj buli te nastavlja:

“U posljednjoj redovnoj Svetoj godini prijeđen je prag dvijetisućite obljetnice rođenja Isusa Krista. Potom sam, 13. ožujka 2015., proglasio izvanrednu Svetu godinu s ciljem da se ljudima prikaže ‘lice Božjeg milosrđa’, središnji navještaj Evanđelja za sve ljude u svim vremenima. Sada je došlo vrijeme za novu Svetu godinu u kojoj će se Sveta vrata ponovno širom otvoriti kako bi se omogućilo živo iskustvo Božje ljubavi koja u srcu budi sigurnu nadu spasenja u Kristu. Ova Sveta godina, istodobno, pokazat će put još jednom temeljnom događaju za sve kršćane: godine 2033. slavit će se dvije tisuće godina od otkupljenja mukom, smrću i uskrsnućem našega Gospodina Isusa Krista. Pred nama je, dakle, putovanje obilježeno velikim etapama u kojima Božja milost prethodi i prati narod koji korača marljiv u vjeri, djelatan u ljubavi i postojan u nadi (usp. 1 Sol 1, 3).”

Cjelovitu bulu proglašenja Svete Godine možete pročitati na: https://db.hr/nada-ne-razocarava-bula-proglasenja-jubileja-2025/

U Dubrovačkoj biskupiji Jubilejsku smo godinu započeli na blagdan Svete obitelji Isusa, Marije i Josipa, u nedjelju 29. prosinca 2024. godine prigodnim obredom i hodočašćem od crkve Male braće do Katedrale hodeći za Isusovim križem – jedinom nadom našega spasenja, te euharistijskim slavljem u katedrali Gospe Velike koju je predvodio Dubrovački biskup mons. Roko Glasnović.

Mons. Glasnović za našu Dubrovačku biskupiju odredio je četiri jubilejske crkve:

1. Katedrala Gospe Velike – Dubrovnik
2. Svetište Gospe od Milosrđa – Dubrovnik
3. Crkva sv. Vlaha – Ston
4. Crkva sv. Marka u Korčuli

U ovim crkvama moguće je u ovoj, jubilejskoj godini, dobiti potpuni oprost uz obrdržavanje propisanih uvjeta.

U Jubilarnoj godini Katolička Crkva iz riznice duhovnih dobara Crkve, koje je Krist svojom mukom smrću i uskrsnućem zaslužio, ima ovlasti dijeliti djelomične ili potpune oproste koje se može namijeniti za sebe i za pokojne u čistilištu.

Katekizam katoličke Crkve o oprostu nam govori:

1471 Nauk i praksa oprosta u Crkvi usko su povezani s učincima sakramenta pokore.

ŠTO JE OPROST?
»Oprost je otpuštenje pred Bogom vremenite kazne za grijehe kojih je krivica već izbrisana; to otpuštenje vjernik, pravo raspoložen i uz određene uvjete, dobiva posredovanjem Crkve koja, kao poslužiteljica otkupljenja, svojom vlašću dijeli i primjenjuje blago zasluga Krista i svetaca.«
»Oprost je djelomičan ili potpun, već prema tome je li od vremenite kazne za grijeh oslobađa djelomično ili potpuno.« »Svaki vjernik može oproste […] dobiti za se ili ih namijeniti za pokojne.«

KAZNE ZA GRIJEH
1472 Da bi se ovaj nauk i praksa Crkve shvatili, potrebno je imati u vidu da grijeh ima dvostruku posljedicu. Teški grijeh nas lišava zajedništva s Bogom čineći nas time nesposobnima da postignemo vječni život; to se lišavanje zove »vječna kazna« za grijeh. S druge strane svaki grijeh, pa i laki, povlači sa sobom nezdravu privrženost uz stvorenja, koju treba čistiti bilo na ovoj zemlji bilo poslije smrti u stanju zvanom čistilište. To čišćenje oslobađa od onoga što se naziva »vremenita kazna« za grijeh. Ove dvije kazne ne smiju se shvaćati kao vrsta osvete koju Bog
dosuđuje izvana, već kao posljedice same naravi grijeha. Obraćenje koje proizlazi iz goruće ljubavi može postići potpuno očišćenje grešnika, tako da ne ostane više nikakve kazne.

1473 Oproštenje grijeha i obnova zajedništva s Bogom donose oproštenje vječnih kazni za grijeh. Vremenite kazne za grijeh ipak ostaju. Strpljivo podnoseći patnje i svakovrsna iskušenja te, kada dođe dan, sučeljavajući se vedro sa smrću, kršćanin treba da ove vremenite kazne za grijeh nastoji primiti kao milost; mora se truditi da djelima milosrđa i ljubavi, te također molitvom i raznim pokorničkim činima potpuno odloži »starog čovjeka« i obuče »novog čovjeka«.

Za dobivanje potpunog oprosta Crkva postavlja neke uvjete: potrebno je biti u stanju milosti koje se postiže preko ispovijedi i svete pričesti. Uz to, treba se pomoliti na nakanu Svetog Oca (Očenaš ili neku drugu molitvu).

Za bolje razumijevanje ove dinamike potpunih oprosta, može nam pomoći biblijska slika koja opisuje razapetog Isusa između ‘dvojice razbojnika’. Obojica su razbojnika, zbog zla koje su počinila, zaslužila osudu na ovom svijetu i vremenske kazne nakon smrti (u čistilištu). Lijevi razbojnik ustrajao je u zlu dok je još visio na križu. Desni se, naprotiv, ponizno pokajao i od Isusa oproštenje zamolio: ‘Sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.’ Njemu je Isus odmah odgovorio da će ‘istoga dana biti s njim u raju’ (Lk 23,39-43). U tom trenutku, dakle, desni razbojnik dobio je, ne samo oproštenje krivnje nego i potpuni oprost od vremenitih kazni koje je svojim grijesima i krivnjom zaslužio. I toga istoga dana našao se s Njim u Njegovu kraljevstvu.

Sveti Otac izjavljuje da nam dar oprosta “dopušta otkriti koliko je Božje milosrđe bezgranično”.

Apostolska pokorničarna na spomendan Majke Božje Fatimske, u ponedjeljak 13. svibnja 2024., objavila je koji su uvjeti potrebni za zadobvanje potpunog oprosta tijekom Jubilejske godine 2025. U dokumentu ističe:

“Prigodom redovnog jubileja 2025. godine, dakle, voljom Vrhovnog svećenika, ovaj “Dvor milosrđa”, čija je zadaća raspolagati svime onime što se tiče davanja i korištenja oprosta, želeći ohrabriti duše vjernika da se ispune pobožnom željom za dobivanjem oprosta koji se promatra kao dar milosti specifičan za svaku Svetu godinu, utvrđuje sljedeće smjernice kako bi ih vjernici mogli iskoristiti “za dobivanje i duhovno plodonosno prakticiranje jubilarnog oprosta” (Spes non confundit, 23).

Tijekom redovnog jubileja 2025., svi ostali prethodno dodijeljeni oprosti ostaju na snazi. Svi vjernici, koji su istinski raskajani i slobodni od svake naklonosti prema grijehu (usp. Enchiridion Indulgentiarum, IV izd., norma 20, §1), koji su potaknuti duhom milosrđa i koji su tijekom Svete godine pročišćeni po sakramentu pokore i okrijepljeni svetom pričešću, molili na nakane Vrhovnog svećenika, moći će iz crkvene riznice dobiti potpuni oprost, s odrješenjem i oproštenjem od svih svojih grijeha, a koji se po izboru može primijeniti i za duše u čistilištu na sljedeće načine:

I. Sveta hodočašća

II. Pobožni posjeti svetim mjestima

III. Djela milosrđa i pokore

Više o dekretu apostolske pokorničarnice i detaljima vezanima uz zadobivanje oprosta možete pronaći na: https://ika.hkm.hr/novosti/o-podjeli-oprosta-za-redovni-jubilej-2025-godine-koji-je-proglasio-papa-franjo/

More about Jubilee 2025: https://www.iubilaeum2025.va/en/giubileo-2025.html