O Župi
Župa Velike Gospe ili katedralna župa je vjernička zajednica unutar zidina grada Dubrovnika. Danas na području jedinstvene katedralne župe živi oko 1000 duša. Unutar župe djeluju tri muške redovničke zajednice: dominikanci, franjevci i isusovci, te zajednica redovnica – školske sestre franjevke iz splitske provincije Krista Kralja.
Povijest župe
Nije moguće datirati povijesne početke ove crkvene zajednice, jer nam nije poznato ni vrijeme nastajanja castruma Lausion/Ragusium. Nije daleko od istine reći da je kršćanstvo ovdje našlo plodno tlo u vrijeme apostolskih učenika, a u 7. st. tu je zacijelo organizirana crkvena zajednica s biskupskim sjedištem.
U 10. st. Dubrovnik se prostorno, gospodarski i politički naglo razvija. Razvija se i život crkvene zajednice. Uvodi se kult mučenika sv. Vlaha, zaštitnika biskupije. Na Lokrumu već 1023. nalazimo prvu benediktinsku opatiju. U 12. st. gradi se katedralna bazilika sv. Marije. U 13. st. gradi se crkva i benediktinski samostan sv. Jakova na Višnjici, te u Dubrovnik dolaze dominikanci i franjevci. Vjera je duboko utkana u život zajednice ovog grada, kako u životu puka, tako i u kulturi, umjetnosti i graditeljstvu. Po svojim kamenim zdanjima, a napose sakralnim, Dubrovnik je jedinstven spomenik “sklada kamena i svjetlosti”, te predstavlja vrijedan spomenik svjetske kulturne baštine.
Do potkraj 13. st. crkvena se zajednica u Dubrovniku okuplja uz pojedinu crkvu, a ponajviše uz biskupsku. Tek se u 13. st. spominje druga župa u Gružu, sa sjedištem u crkvi sv. Pankracija. Kad je u 15. st. grad opasan zidinama, stvorena je jedna skoro zatvorena cjelina. Od tada zajednica unutar zidina čini jednu cjelinu, unatoč što se zajednica dijeli na više ‘podžupa’. U 16. st. ih je čak dvanaest. Svim upravlja kaptol. Međutim u razdoblju od 1821.-1884. kapelani imaju izvjesnu samostalnost. Naime, u tom razdoblju grad je razdijeljen na istok, jug, zapad i sjever, a upravitelji ˝podžupa¨ vode zasebne matice. Odlukom pak Pokrajinske vlade za Dalmaciju u Splitu (br. 2450 od 30. prosinca 1920.) ponovno su sistematizirana četiri mjesta dubrovačkih gradskih podžupnika (Karmen, Domino, Sigurata i sv. Nikola) kao mjesta neovisnih župnih upravitelja.
Javno školstvo u Dubrovniku organiziraju isusovci u 17 st.. U tu svrhu gradi se Collegium Ragusinum, koji djeluje do francuske okupacije. Nakon što je iza okupacije Francuza zgrada Kolegija 133 godine služila za vojne svrhe, od 1943. u njoj djeluje biskupsko sjemenište. Danas je tu biskupijska klasična gimnazija.
U Gradu nalazimo jednu od najstarijih sinagoga u Europi, islamski bogoslužni centar, te pravoslavnu crkvu Navještenja Bogorodičina. Ova je crkva građena krajem 19. i početkom 20. st. uz katoličku crkve Navještenja, koja je nekoć imala i opata, a od 1907. pretvorena u butigu.
Dubrovačka je povijest bogata djelima raznovrsne dobrotvornosti, od čega još danas nalazimo u Gradu „Blago Djelo“, te dom za starije i nemoćne ˝Domus Christi˝.