Proslava Sv. Stjepana u Pustijerni

U subotu, 2. kolovoza uvečer, uoči blagdana našašća moći sv. Stjepana prvomučenika svečano smo proslavili ovaj blagdan u crkvi sv. Stjepana u Pustijerni.

Slavlje je započelo zajedničkom molitvom krunice u Katedrali Gospe Velike, odakle smo se u 20 sati s relikvijarom moći glave sv. Stjepana u procesiji uputili prema crkvi sv. Stjepana.

Ovogodišnje euharistijsko slavlje predvodio je katedralni župnik don Marin Lučić uz koncelebraciju župnog vikara don Ivana Galjufa.

U propovijedi župnik je naglasio kako nas Isus poziva da molimo za svoje progonitelje i opraštamo.

”Isus nas tome uči svojim primjerom kada na križu, u trenutku svoje najveće boli, oprašta i kaže ‘Oče oprosti im jer ne znaju što čine.’ Isus se ne obraća onima koji su ga razapeli, već Ocu Nebeskom. Oprost je dakle, odnos mene i Oca, s time da nije nužno pomirenje. Oprost je moja odluka, a kad donesem odluku onda se na mene spušta milost oproštenja, moje emocije pomalo dolaze na svoje. Prvi korak oprosta je neosveta, a onda mi Gospodin daje milost i oslobađa moje srce od srdžbe i nemira. I onda ako netko dođe i traži oprost, to je korak prema pomirenju ako je moguće.”

”Sv. Stjepan uči od Isusa, u trenutku najveće boli oprašta i vidi otvorena nebesa i lice mu je kao u anđela, a oni koji su ga kamenovali nisu mogli čuti njegov oprost, nego su zatisnuli uši, ne mogu slušati o ljubavi. Onaj koji je pun mržnje ne može čuti ništa o ljubavi, on ne može čuti one riječi blagoslova, on zatiskuje uši, to ne može primiti i zato je na nama da molimo, jer vidimo da onaj koji mrzi je u potrebi. Mi znamo što znači biti u miru, biti s Isusom i želimo pokazati drugima kako je lijepo opraštati jer oprost je znak slobode. Upravo je sv. Stjepan bio najslobodniji čovjek jer je opraštao, i zato je vidio otvorena nebesa. I mi se učimo od Isusa, a On nam daje milost da to možemo činiti. Tako je i Stjepan učio i primio milost od Isusa. Toliki su kroz povijest opraštali – Miroslav Bulešić kaže ‘moja osveta je oprost’, kardinal Stepinac, sv. Maksimilijan Kolbe koji u trenutku pristaje dati život za drugoga. Koliki su samo nasljedovali Isusa i sv. Stjepana prvomučenika i to je i naš put da nas ne zarobi zatvoreni krug osvete nego da opraštamo i da vidimo otvorena nebesa i da u tom oprostu vidimo istinsku slobodu. I onda kad mi počnemo molit i ljubit onda će se možda i ono srce koje nas je povrijedilo, otopit, otvorit i možda će se onda dogodit pomirenje jer je za pomirenje potreban upravo onaj tren kajanja da ona druga strana shvati, kajem se oprosti neću više i onda se dogodi susret.”

Na kraju propovijedi don Marin je potaknuo okupljene ukoliko imaju nekoga s kim ne razgovaraju kako je sada trenutak oprostiti i prinijeti tu osobu u ovoj svetoj misi, moliti za nju da i ta osoba doživi Božju ljubav i slobodu pa će se možda dogodit i pomirenje. ”Svatko od nas ako je i povrijeđen neka donese na oltar prvo tu osobu da molimo, jer nas Gospodin na to poziva, da budemo zajednica koja oprašta, koja ljubi, koja blagoslivlja, koja je primjer drugome kako je to bio primjer i Savlu koji je postao Pavao, a bio je tu dok su kamenovali Stjepana. Pa neka i na našem primjeru kada mi opraštamo, oni koje susrećemo mogu upoznati snagu i milost oproštenja.”

Liturgijsko pjevanje predvodila je prof. Maja Marušić.