Gospa od Porata

Štovanje svetaca zauzima važno mjesto u katedrali. Nekad su se posebno štovali sveci relikvije kojih se čuvaju u Moćniku, jer je kapela sa svetačkim moćima otvarana samo u točno određene dane, i u posebnim duhovnim potrebama. Kad se Moćnik počeo razgledavati kao turistička atrakcija, štovanje svetaca ne dolazi više toliko do izražaja. Jedino se štovanje sv. Vlaha 3. veljače nastavlja jednako u svim vremenima. Proslava blag­dana sveca zaštitnika, čije se relikvije čuvaju u Moćniku, započinje svečanom Večernjom u katedrali na uočnicu blagdana, a završava molitvom nakon svečane mise i velike proce­sije kroz Grad. Nisu zaboravljeni bokokotorski sveci Petar, Lovro i Andrija, koji imaju svoj oltar u katedrali i relikvijar u Moćniku, a blagdan im je 7. srpnja. Štovanje svete Terezije od Djeteta Isusa uz njezin kip na oltaru Gospina navještenja rašireno je među Dubrovča­nima zadnjih devedeset godina, a štovateljima se na svetičin blagdan 1. listopada daruju blagoslovljene ruže. Pobožnost sv. Tereziji održava se svake srijede molitvom krunice i svetičinih litanija. Biskup Josip Marčelić pokrenuo je 1928. godine mjesečnik Glasnik svete Terezije, koji je izlazio sve do Drugoga svjetskog rata i imao velik broj čitatelja i pretplatnika. Živa je također pobožnost Srcu Isusovu, kojemu se petkom mole litanije pred njegovim kipom na oltaru posvećenomu Petilovrijencima. Uz kip sv. Antuna Padovanskog vezano je darivanje novčanih priloga za siromašne. U najnovije vrijeme vrlo uspješno promiče se štovanje naših blaženika, Alojzija Stepinca i Marije Propetoga Isusa Petković, relikvije kojih se nalaze u Moćniku.

Čudotvorna slika Gospe od Porata

Čudotvorna slika Gospe od Porata, osobite zaštitnice Grada, vladarice dubrovačke luke, najčašćenija je slika u Dubrovniku, a u knjizi isusovca Wilhelma Gumppenberga Marijan­ski atlas ili o čudotvornim Bogorodičinim slikama u kršćanskom svijetu (Ingolstadt, 1657.) ta je slika uključena u sto najglasovitijih Gospinih svetišta u svijetu. Glavna godišnja svet­kovina u čast Gospe od Porata jest Uznesenje Marijino 15. kolovoza, kojemu prethodi trodnevlje. Voditelj trodnevlja bira se među najboljim propovjednicima u biskupiji, ali i izvan nje. Svetkovina Velike Gospe u katedrali za sve je Marijine štovatelje glavno mjesto hodočašćenja, ne samo za one koji stanuju unutar gradskih zidina nego i za cijeli grad, uključujući Gruž, Lapad i Mokošicu. Od 6 sati ujutro svakoga punog sata dopodne slave se svete mise u dupkom punoj katedrali, a na večernjoj misi, koju redovito predvodi biskup, ispred katedrale i na procesiji s likom Gospe od Porata sudjeluje veliko mnoštvo domaćih vjernika i turista. Većina hodočasnika obavi taj dan svetu ispovijed. U gradskoj luci obavi se blagoslov brodova i lađa, i izmoli molitva za ribare, pomorce i sve koji putuju morem.

U najnovije vrijeme mnoštvo turista dolazi u katedralu i pred ol­tarom Gospe od Porata mnogi se pomole i zapale svijeću. Mladenci poslije vjenčanja u svečanom hodu dolaze pred Gospin oltar i izmole molitvu za sretan i skladan brak i obitelj. Prvopričesnici i krizmanici pred Gospom od Porata odlažu svijeće s kojima su obavili ispovijed vjere. Obavljaju se svibanjske i listopadske pobožnosti, a svaki dan prije večernje mise mole se krunica i Gospine litanije.

Gospa Velika majka je i glava svih crkava u Dubrovačkoj bi­skupiji, matica dubrovačke Crkve. Božji narod u svojem zemaljskom postojanju treba mjesta gdje se zajednica može okupljati da bi slavila bogoslužje. Gospa, kako je Dubrovčani od milja zovu, velika je mo­numentalna bogoštovna građevina kršćanske arhitekture. I spomenik da je naselje preraslo u Grad. I prostor za okupljanje žive Crkve koja i danas želi i može biti kreativna te prericati bogatstvo doživljene vjere u umjetničko djelo. I dokaz o uvrštenju Dubrovnika na zemljovid sjedišta apostolskih nasljednika. I prostor posvećen u dugom traja­nju. Od epidaurskih biskupa, preko raguzejskih metropolita, do du­brovačkih nadbiskupa i biskupa. I živuća zbilja koja se neprestano obnavlja. I najvažnija crkva u biskupiji, znak jedinstva mjesne Crkve. I simbol Dubrovačke biskupije. I mjesto poglavitog očitovanja du­brovačke Crkve kao zajednice vjerujućih u raspetoga i uskrsnuloga Isusa Krista. I središte katoličkih vjernika od Vitaljine doVele Luke. Premda biskup po čitavoj biskupiji obavlja službu posvećivanja, ona ima središnju točku u stolnoj crkvi, koja je poput crkve-majke i prikladan je zavičaj partikularne Crkve.

don Stanko Lasić