O pjevanju u katedrali

U život dubrovačkog puka tijekom duge povijesti duboko je utkana vjera, čiji su tragovi, u skladu s vremenima u kojima su nastajali, vidljivi i u kulturi, umjetnosti i graditeljstvu cijeloga Grada, a najviše stolne crkve. Neraskidivost veze Katedrale i svih segmenata dubrovačkog života osobito je izražena kroz liturgijsku i duhovnu glazbu kojoj je Katedrala ishodište.

Za vrijeme Dubrovačke republike o glazbi u dubrovačkoj katedrali brinula je vlast. Zvuk orgulja pratio je liturgiju još od četrnaestog stoljeća, nakon što je Veliko vijeće Dubrovačke republike 1384. ovlastilo nadstojnike Katedrale za kupnju orgulja. Katedralna kapela, zapravo je bila svjetovna Kneževa  kapela, a kako bi se bogoslužje održavalo u punom sjaju iz državne blagajne plaćali su se orguljaši, zborovođe, pjevači i niz drugih glazbenika. Francuska okupacija 1808. značila je kraj ove prakse, ali su i nakon ukinuća Republike pjevači i svirači nastavili pratiti svečane pontifikalne mise. Njihova glazbena pratnja bila je sve neredovitija, posebno nakon smrti posljednjeg dubrovačkog nadbiskupa. Petnaestogodišnja sedevakancija utjecala je na cjelokupni vjerski život u Dubrovniku, a crkveno pjevanje uz orkestar iskoračilo je izvan okvira liturgijskog ozračja pa je 1821. katedralni vikar utjecao na kraj ove tradicije. Nakon toga katedralno pjevanje preuzimaju svećenici.

Kako se broj svećenika smanjivao, potreba za pronalaženjem odgovarajućeg rješenja bila je sve očiglednija. Nakon dugotrajnog promišljanja, za potrebe liturgijskog pjevanja u Katedrali, a po potrebi i u drugim crkvama, sredinom 19. stoljeća osnovan je muški zbor dragovoljnih pjevača. Bio je to jedini crkveni zbor koji je pjevao višeglasno. Uz to, u Katedrali su pojedini pjevači izvodili  posebne napjeve neizostavno vezane uz određene blagdane, a koji su mahom nestali iz liturgijske prakse nakon Drugog vatikanskog sabora. Početkom dvadesetog stoljeća, zabilježeno je da u Katedrali pjeva i zbor sjemeništaraca. Četveroglasni muški zbor djeluje do 1926.

Crkveni pjevački zbor od osnivanja 1926. do 1947.

Potreba za stalnim katedralnim zborom izrodila je ideju dvojice glazbeno i vjerski obrazovanih prijatelja iznimnog entuzijazma i radne energije, Antuna Gjivanovića i Frana Lederera, o osnivanju mješovitog zbora. Osnivanjem “Crkvenoga pjevačkog zbora” 1926. započelo je ciljano, trajno i na široj osnovi organizirano pjevanje laika u Katedrali.

Prvi nastup zabilježen je na Kandeloru 1926. godine, pod vodstvom dirigenta Antuna Gjivanovića i orguljaša Frana Lederera. Osim redovitih proba, za članove zbora organizirana su i predavanja o glazbi kako bi se upoznali s repertoarom i promjenama vezanim uz glazbu, a posebice liturgijsku.

Zbor je s vremenom širio repertoar i nastupao i izvan liturgijskih slavlja sudjelujući u kulturnom životu Dubrovnika u prvoj polovici dvadesetog stoljeća. Tako je 1929. povodom tristote obljetnice Gundulićeve pastorale Dubravka „Crkveni pjevački zbor“ nastupio u Bondinom teatru, a 1935. na humanitarnom koncertu u Katedrali.

Gjivanović i Lederer su bili u kontaktu s nekim poznatim europskim skladateljima duhovne glazbe, pripadnicima cecilijanskoga pokreta koji su upravo za ovaj zbor napisali neke skladbe. Tako skladatelj Furlotti iz Parme, koji je skladao više djela za katedralni zbor 1931. posjećuje Dubrovnik,  a 1936., prilikom posjete Belgijca Jean-Marie Pluma, zbor izvodi koncert njegovih skladbi.

Frano Lederer, koji je redovito pratio zbor na harmoniju ili orguljama umro je 1931. Za njim su ostale brojne mise, litanije, himne, moteti. Njegov neizbrisivi trag i dan danas se ćuti ne samo u dubrovačkoj katedrali nego i puno šire – Kog ste vidjeli pastiri neizostavno je i omiljeno božićno djelo, a bez himna  Svoj oltar Vlaho podiže teško je zamisliva Festa svetoga Vlaha.

Dirigent Simfonijskog orkestra Josef Vlach –Vruticky preuzima katedralne orgulje od 1931. do 1936. S Vrutickim će Gjivanović surađivati sve do njegovog odlaska iz Dubrovnika. Tako 1937. u Dominikanskoj crkvi zbor nastupa s orkestrom pod ravnanjem Vrutickog izvodeći oratorij Stvaranje svijeta J. Haydna, a iduće godine opet Haydnovo djelo  Sedam riječi Spasiteljevih na križu. Posljednji put Vruticky ravna Crkvenim pjevačkim zborom na koncertu povodom obljetnice radio postaje 1944., kad se izvode djela Lisinskog, Matza, Gotovca, Berse i Zajca, nakon čega napušta Dubrovnik.

Deseta obljetnica djelovanja Crkvenog pjevačkog zbora obilježena je 1936. koncertom u Dominikanskoj crkvi i akademijom na kojoj je predavanje održao padre dr. Jordan Kuničić,  a tiskana je i prigodna knjižica. Kuničić je od 1936.- do 1955. angažiran kao katedralni orguljaš i drugi dirigent. U tom, iznimno plodnom razdoblju, sastavio je dva sveska crkvenih skladbi, među kojima i himan Gospi od Porata. Dubrovačka biskupija povjerava mu službu predsjednika povjerenstva za crkvenu glazbu, a izvrsna suradnja s Gjivanovićem bila je uočljiva u izvedbama zbora.

Između dva svjetska rata ideja o široko organiziranom crkvenom pjevanju dolazi do punog izražaja, tako da u radu crkvenog pjevačkog zbora sudjeluju svi slojevi društva. Pjeva se redovito po crkvenom kalendaru, a veliki broj pjevača zahtjeva i širenje pjevališta koje će izvršiti 1940. Međutim, uskoro će zasvirati ratne trublje, pa će se radi sve manjeg broja muških pjevača na raspolaganju repertoar morati prilagoditi. Zbor će nastupati u izravnim prijenosima na radio postaji od 1942. do 1944.

Povodom 20 godišnjice djelovanja 1946. Crkveni pjevački zbor održava Oratorijski koncert u Dominikanskoj crkvi. Na programu su bili  Vrelo milja iz Dvořákova Stabat Mater, Biblijska pjesma istog autora, dijelovi Mendelssonovog oratorija Pavao, Mozartova Requiema i Handelova Mesije. Sljedeći veliki koncert, Katedralni zbor održat će trideset godina kasnije, a sa Simfonijskim orkestrom ponovno će nastupiti tek 1992.

Katedralni zbor od 1947. do 1990.

Iako je Crkvenom pjevačkom zboru 1947. zabranjen javni rad,  oduzet  notni materijal čijem se dijelu gubi svaki trag, a oduzet je i harmonij, neumorni Toni Gjivanović ne odustaje. Upornim nastojanjem vraća harmonij, a djelovanje zbora u teškim vremenima pod njegovim vodstvom do 1960. nastavlja se u Katedrali isključivo za liturgijske potrebe. Nakon njegove smrti, zbor vodi časna Mercedes.

Antun Gjivanović bio je čovjek širokih interesa i iznimne radne energije, pa je tako kao zborovođa i glazbenik opsluživao nekoliko crkava u Gradu. Uvijek miran i povučen, gospar Toni je s lulicom u ustima i torbicom punom nota pod pazuhom strpljivo podnosio sve tegobe svoga života, te uz svoje glazbene pomoćnike, hrabro vodio zbor gotovo do svog posljednjeg životnog trenutka. Nije skladao, ali je za mnoge skladbe domaćih i stranih autora pisao prerade i aranžmane. Njegova pisana ostavština pohranjena je u Glazbenom arhivu dubrovačke Katedrale.

Mladi svećenik don Miho Demović od 1959. do 1961. postaje orguljaš, a od 1970. do 1975. i voditelj zbora i pomoćnik rektora katedrale. Dugo je djelovao u Zagrebu, kao regens chori, orguljaš, skladatelj, istraživač hrvatske glazbene prošlosti, posebice crkvene. Nakon Drugoga vatikanskoga sabora  daje brojne upute i tumačenja.  Napisao je mnoštvo liturgijskih popijevki, psalama, antifona. Dr. Miho Demović izuzetno je plodan muzikolog, u svom radu istražuje srednji vijek, glazbenu povijest Dubrovnika. Među značajnim otkrićima pronalazak je Dubrovačkog misala u knjižnici u Oxfordu.

Pod palicom Miha Demovića, 8. veljače 1976. u Katedrali  je obilježena 50 obljetnica zbora, koji se od 1974. zove „Mješoviti katedralni zbor“, izvođenjem Haendelova oratorija Mesija.  Solisti su bili Cynthia Hansell-Bakić, Biserka Anić-Berković, Ante Soldo, Ante Kusić, a za orguljama je bila Margita Cetinić. Izvedba je ponovljena u Splitu i Sinju.

Crkvena godina stavljala je pred zbor raznolike zahtjeve, a potrebe liturgijskog pjevanja u promjenjivim okolnostima predstavljale su pravi izazov. Broj članova zbora bio je promjenjiv, što je razumljivo,  jer je ponekad za pjevanje u crkvi bila potrebna  velika osobna hrabrost pjevača. U takvim okolnostima vjerom i znanjem gospara Tonija Đivanovića i padre Jordana Kuničića, sestre Mercedes, padre Iva Perana, Antuna Gruma i don Miha Demovića napajala se djevojčica Margita Lenert koja je s mamom i nonom od najranije dobi dolazila na probe i mise upijajući zvukove i ozračje dubrovačke katedrale. Kad je počela pjevati u Crkvenom pjevačkom zboru 1959. nitko nije mogao naslutiti da će sramežljiva djevojčica iznimnog glazbenog dara 41 godinu s neugasivim žarom obavljati službu Regens chori u dubrovačkoj katedrali. Posebno su je privlačile orgulje, a već je kao trinaestogodišnjakinja sama pripremala probe, svirala orgulje i istovremeno dirigirala katedralnom zboru. Za vrijeme studija redovito je svirala, pjevala i dirigirala u crkvi svetog Marka u Zagrebu, ali je radi prilika u dubrovačkoj katedrali za sve veće blagdane dolazila u Grad. 

Dugogodišnju pjevačicu, katedralnu orguljašicu i voditeljicu zbora Margitu Cetinić, biskup Severin imenuje regensom chori na Tri kralja 1977. Mlada profesorica ubrzo je u Katedralu privukla mlade, posebno  učenike glazbene škole s kojima 1978. osniva zbor mladih iz kojeg 1980. nastaju Katedralni madrigalisti. Ovaj zbor osim redovite nedjeljne župne mise i svih crkvenih slavlja na kojima pjeva s Mješovitim katedralnim zborom, nastupa u brojnim prigodama i na koncertima izvan Katedrale, prmjerice u svečanim prigodama i koncertima, prigodom posjeta misionara, duhovnim obnovama. Široki program zbora obuhvaća preko tisuću djela velikih stranih, a posebno domaćih skladatelja. Budući da nakon potresa 1979. orgulje nisu bile upotrebljive, repertoar je obogaćen a capella izvedbama. Potres je privremeno preselio misu i katedralne zborove u u Svetoga Vlaha, a koncerte u Male Braće i  Isusovaca.

Osobita se pažnja poklanja liturgijskoj glazbi, ne zaboravljajući da je liturgija vrhunac i bit svegai  nadahnuće svakom nadahnuću. Bez obzira na promjene koje je donosilo vrijeme, smisao i specifična funkcija svake pojedine skladbe u liturgijskom činu bili su očigledni, liturgija se izricala glazbom. Katedralni pjevači zajedno pjevaju na slavljina za veće blagdane (Nova godina, Bogojavljanje, večernja Sv. Vlaha, Sv. Vlaho, Pepelnica, Cvjetnica, liturgija Velikog Tjedna, Uskrs, Duhovi, Tijelovo, Sveti Petar i Pavao, Svi sveti na groblju Boninovo, u osmini Svih svetih za pokojne pjevače, Sveta Cecilija, Krist Kralj, Božić, Svečana misa zahvalnica na Staru godinu, ređenja đakona, svećenika, biskupa). Veliki broj psalmista sudjeluje u pjevanoj službi riječi prema tradicionalnim, usmeno prenošenim napjevima nedjeljom, blagdanima i u liturgiji Velikog tjedna, njeguje se dubrovački koral u uskrsnoj i duhovskoj Posljednici. Pjevači sudjeluju i na misama za domovinu na državne blagdane, za žrtve totalitarnih režima, na Stepinčevo, blagdan Blažene Marije od propetog Isusa Petković, Svetog Ivana Pavla II., Dušni dan… Katedralni madrigalisti sudjeluju u proslavi Male Gospe u crkvi Gospe od Milosrđa na prvoj jutarnjoj misi u 4.00 sata, na proslavama  Gospe Lurdske, Gospe Fatimske i Srca Isusova u otaca Isusovaca.

Katedralni zborovi osim u Katedrali pjevaju i u drugim crkvama, posebno u Sv. Vlaha za vrijeme trodnevnice i na dan Feste. Osim toga, polovica ženskog dijela „Mješovitog katedralnog zbora“ pod vodstvom M. Cetinić stalno djeluje u crkvi svetoga Vlaha oslanjajući se na tradiciju „Pjevačica sv. Vlaha“ još od 1931. sve do naših dana. Ovaj ženski zbor pjeva i na manjim liturgijskim slavljima preko tjedna u Katedrali i drugim gradskim crkvama (Sveti Josip u crkvi sv. Josipa, Gospa od Karmena, spomendan sv. Terezije od Djeteta Isusa, Sv. Luka, misa na dan pada Vukovara, Gospa od Zdravlja, Sveti Nikola u crkvi sv. Nikole). Katedralni madrigalisti sudjeluju na svečanijim blagdanima u crkvama Dubrovačke biskupije (Sv. Mihajlo, Sv. Andrija, Isusovci, Mljet – Babino polje, Proslave svete Marije Krucifikse na Pilama, Mandaljena, Kliševo itd.)

Osim glazbe u bogoslužju, katedralni zborovi svjedoče vrijednost glazbe izvanliturgijskim izvođenjem Božjom riječju nadahnutih djela u Katedrali i izvan nje. Tako se u Katedrali se tijekom godine redovito održavaju koncerti: tradicionalni koncert katedralnih zborova uz Festu svetoga Vlaha, korizmeni koncert Katedralnih madrigalista „Glazba i riječ“, meditativni koncert uz Veliku Gospu „Madrigalisti pjevaju Mariji“, zajednički koncert katedralnih zborova uz Krista Kralja i Svetu Ceciliju, koncert Katedralnih madrigalista uz blagdan Bezgrješnog začeća, glazbeno-duhovna priprema Katedralnih madrigalista za ponoćku.

Brojni su poznati i manje poznati solisti pjevali na koncertima Katedralnih madrigalista i Mješovitog katedralnog zbora. Neki od njih su: Miljenka Galasso-Rakigjia, don Vlado Puce, Marija Gverović, Anis Krasovac, Josip Ante Soldo, dr. Ante Kusić, Jelena Barbarić, o. Stjepan Katulić, Dubravka Dabelić Hilje, Nia Cavaliere, Marko Baća, Miho Kalauz, Darija Rozić, Ilka Zec-Đapo, Ivo Grgurević, Diana Hilje, Marija Grazio, Mario Ivić, Franica Kokić Gašpardi, Dubravka Šeparović Mušović, Elvira Hafner, Kate Kristović, Janja Vuletić, Nikola Bogišić, Diana Banac Stanoš, Paulina Đapo, Laura Hladilo i drugi.

Tradicionalni koncert katedralnih zborova nije izostao ni u najtežim vremenima, na Kandeloru 1992. Bez obzira na to što je Grad bio pod opsadom i granatama pjevači su se okupljali na misama. Mise su se održavale po skloništima, pjevači su pjevali. Nekad ih je bilo više, nekad manje, a ponekad je Margita pjevala i svirala sama. U Katedrali su se često slavile mise za poginule 1991. i 1992. na kojima je zbor uvijek sudjelovao.

Brojne izvanredne prigode katedralni pjevači uveličali su svojim pjevanjem. Primjerice na Euharistijskom kongresu splitske mitropolije u Vepricu – katedralni zborovi sudjeluju na smotri zborova, 1982., na proslavi nadbiskupa Čule u mostarskoj Katedrali 1982., na Nacionalnom euharistijskom kongresu u Zagrebu i Mariji Bistrici 8. i 9. rujna 1984., 1987. oba zbora sudjeluju prigodom prijenosa tijela blažene Ozane Kotorske u Kotor, do 1990. Katedralni madrigalisti redovito hodočaste na otok Gospe od Milosti u Bokokotorkom zaljevu na blagdan Gospe Fatimske te pjevaju na misi i održavaju prigodni koncert, na 1500 obljetnici sv. O. Benedikta, na 750 obljetnici smrti sv. Antuna Padovanskog, na 750 obljetnici Male Braće u Dubrovniku, na Svečanoj akademiji povodom 275. obljetice rođenja Anice Bošković, na Svečanoj akademiji povodom 200 godina smrti Ruđera Boškovića, na 400 obljetnici ređenja Ivana Gundulića,  na 1000. godici postojanja trebinjske biskupije, na 25 obljetnici biskupskog posvećenja kotorskog biskupa msgr. Iva Gugića, u Kotoru, u  Zagrebu,  u crkvi svetog Franje povodom europske godine glazbe, 1100 obljetnice smrti sv. Metoda i godine mladih – Susret katedralnih zborova; Koncert i misa u crkvi sv. Petra u Zagrebu, koncert u crkvi sv. Svečana akademija povodom Vinka u Frankopanskoj…

Među brojnim hodočašćima u zemlji i inozemstvu ističe se hodočašće Katedralnih madrigalista u Rim 1984. u Svetoj godini Otkupljenja na poziv Svetog Oca Ivana Pavla II. mladima cijelog svijeta. Bio je to prvi susret mladih u povijesti. Osim što su sudjelovali na prvoj misi održanoj na sportskom stadionu i bili na privatnoj audijenciji na kojoj su pjevali zajedno sa Svetim Ocem koji je svakome osobno darovao krunicu, Katedralni madrigalisti su se susreli i razgovarali s danas svetom Majkom Terezom. Također, na Radio Vatikanu su snimili 12 skladbi koje se do danas mogu slušati na ovoj radio postaji.

Povodom 60. obljetnice Mješovitog pjevačkog zbora Katedrale 1986. održao se duhovni koncert u čast Krista Kralja i Svete Cecilije na kojemu su pjevali katedralni zborovi. Nakon obnove Katedrale slijedila je posveta oltara i blagoslov biskupske katedre 1. veljače 1987. Iste godine 14. kolovoza održana je Svečana kolaudacija orgulja, a na koncertu na kojemu su nastupila oba zbora, orgulje je svirao Anđelko Klobučar.

Kadralni zbor nakon 1990.

Promjena političkog sustava 1990. značila je nove okolnosti za katedralne zborove koji ponovno postaju dio kulturnog života Grada. Već o Božiću 1989. Katedralni madrigalisti prvi put nastupaju u Kazalištu Marina Držića uz festivalski orkestar, a 30. svibnja 1990. prvi put se javno u Katedrali održava misa za domovinu. Madrigalisti od 1992., svake godine 27. prosinca sudjeluju na Božićnom koncertu u crkvi Male Braće, nastupajući s Dubrovačkim simfonijskom orkestrom, a pjesmom prate i brojne promocije knjiga, različite akademije i druge svečane prigode.

Katedralni zborovi još su dva puta hodočasili u Rim i pjevali pred Svetim Ocem, 1991. i 1996. Pohodi Svetog Oca Ivana Pavla II. Hrvatskoj bili su prilika za nove susrete. Tako su katedralni pjevači hodočastili u Zagreb 1994., pjevali u Splitu 1998. zajedno sa zborovima splitske metropolije, mostarske  biskupije i zadarske nadbiskupije pod ravnanjem don Šime Marovića, a s posebnim ponosom i neizmjernom radošću pjevali su u Gružu 2003. pod ravnanjem Viktora Lenerta i Margite Cetinić.

Redoviti i tradicionalni koncerti i dalje se održavaju. Posebno je svečano bilo 1996. prigodom proslave 70. godišnjice Mješovitog katedralnog zbora. U ratu srušeni križ obnovljen je 1997., a misu na Srđu predvodio je kardinal Franjo Kuharić. Svečano je bilo obilježavanje 300 godina Katedrale 2013. i 35 godina Katedralnih madrigalista 2014. Kao i uz sve svečane prilike, i u ovim prigodama su se osim svečanih misa održavali i koncerti.  2016. godina bila je proglašena Godinom svetoga Vlaha pa su katedralni zborovi sudjelovali ne samo na prigodnim koncertima, nego i na ljetnoj proslavi Ruke svetoga Vlaha. 

Katedralni madrigalisti 2016. i 2017. sudjeluju na adventskom koncertu „Nebesa odozgo rosite“ u organizaciji Vijeća za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije. Uoči blagdana Velike Gospe 2018., Katedralni madrigalisti pod ravnanjem Jelene Mikulandre posjednji put nastupaju samostalno  na koncertu u spomen na Margitu Cetinić. Njezinom smrću zavšava dugo razdoblje tijekom kojeg  su se događale dramatične promjene i u Crkvi i u Svijetu, pjevači dva katedralna zbora nakon 39 godina nastavljaju djelovati  kao jedan sastav. 

Margita Cetinić, regens chori i orguljašica dubrovačke katedrale te glazbena pedagoginja i korepetitorica, napisala je brojne, mahom četveroglasne skladbe, među njima desetak misa, brojne psalme, antifone, motete. Od nekoliko večernjih, izdvaja se Prva večernja svetoga Vlaha koja se na hrvatskom jeziku izvodi od 1977. Skladala je i aranžirala prema potrebama katedralne liturgije, a u skladu s mogućnostima zborova kojima je ravnala. Njezine se mise i druge skladbe izvode u brojnim crkvama širom Hrvatske.Život Margite Cetinić bio je u potpunosti  isprepleten s životom Katedrale. Imala je sluha  za želje i potrebe zbora, a veliko iskustvo, bogat duhovni život, uronjenost u liturgiju i sveta otajstva te jasno vidljiva otvorenost nadahnuću Stvoritelja činili su je spremnom za svaku situaciju. Pripreme za  misu počinjale su završetkom prethodne, nikad nije stajala. U Katedrali se pjevalo se moleći i molilo pjevajući, dostojno i pobožno, bez narušavanja cjelovitosti slavlja. 

Krajem 2018. godine za zborovođu dolazi prof. Maja Marušić koja nastavlja vođenje zbora nastavljajući dugogodišnju praksu izvorne liturgijske glazbe. Daje zboru novi zamah i lagano širi repertoar  novim skladbama, djelima domaćih i stranih skladatelja, a capella i sa orguljskom pratnjom. Pomno radi na obnovi članstva „mlađim glasovima“ te realizira prvo vrlo uspješno gostovanje u Zagrebu u suradnji sa zagrebačkim katedralnim zborom.

Arhiv Katedralnog zbora

Usprkos gotovo stoljetnom djelovanju pjevačkog zbora u dubrovačkoj katedrali, relativno mali broj glazbenika se mijenjao na mjestu zborovođe, što je osiguralo kontinuitet i poseban pečat liturgijskim slavljima tijekom gotovo cijelog stoljeća. Bogat glazbeni arhiv dubrovačke katedrale prikupljen je nastojanjem vodstva i članova zbora, osobito don Miha Demovića i Vita Kukurela. Posebno bogatstvo Katedralnog zbora predstavljaju skladbe koje su zborovođe, orguljaši i suradnici pisali upravo za potrebe liturgije u Katedrali imajući na umu karakteristike zbora kojeg su u to vrijeme vodili. Veliki dio suvremenog arhiva predstavljaju djela nastala nakon Drugog vatikanskog sabora i naputka Musicam sacram, radi potreba liturgije na hrvatskom jeziku. Dokaz tome je i arhiv u Katedrali (Vito Kukurelo 1961. Opći indeks crkvenih muzikalija Crkvenog pjevačkog zbora u Dubrovniku; Miho Demović 1963.; Tuksar i Katalinić 2014.; Ostavština Margite Cetinić- katalogiziranje u tijeku).

Priznanja

Gotovo stoljetno pjevanje katedralnog zbora od samog početka svjedoči svoju svrhu i usko je povezano s bogoslužnim činom kojim nam Bog dolazi u susret.  Među pjevačima koji su osjetili zajedništvo i pjevanje okupljenih u ime Isusa Krista mnogi su postali voditelji crkvenih zborova širom Hrvatske. To je možda i najveće priznanje Katedralnom zboru.

Za doprinos Glazbenom životu Grada, 2005. godine Mješoviti katedralni zbor dobio je Nagradu  Grada Dubrovnika.

Prepoznajući žar kojim su vodili zbor pjevajući i plivajući kroz nemirna mora Papa Pio XI. dodijelio je Franu Ledereru i Antunu Gjivanoviću 21. travnja 1926. viteštvo Reda sv. Silvestra pape i mučenika, a Benedikt XVI. dodijelio je 16. ožujka 2009. profesorici Margiti Cetinić odličje Svetoga križa za Crkvu i Papu. Osim toga, prepoznat je veliki doprinos kulturnom životu grada, intenzivni rad i odgoj mladih pjevača, pa je Margiti Cetinić dodijeljena je Nagrada Grada Dubrovnika 2017. godine.

Izvori

Demović, M.(2016) Glazba i glazbenici na području bivše Dubrovačke republike za vrijeme austrijske uprave(1814.-1918.) Udruga „Stara dubrovačka glazba“ Zagreb-Dubrovnik. 646 str.

Fazinić, A. (1974)  In memoriam: O. dr. Jordan Kuničić, glazbenik. Sveta Cecilija: časopis za sakralnu glazbu, 44 (2-3)

Grazio, I. (2013) Povijest crkvenog pjevanja. Naša Gospa 48: 22-25

Horvat-Levaj, K. (ur.) (2014) Katedrala Gospe Velike u Dubrovniku. Dubrovnik, Zagreb, Gradska župa Gospe Velike ; Institut za povijest umjetnosti. 592 str.

Kuničić, J. (1936) Crkveni pjevački zboru Dubrovniku   23 str.

Lasić, S. (2017) Župnikovi zapisi i sjećanja. Dubrovnik, Dubrovačka biskupija. 608 str.

Marović, Š. (2009) Glazba i bogoslužje. Uvod u crkvenu glazbu, Split. 288 str.

Matkov, I. (2014) Miho Demović – skladatelj, muzikolog, znanstvenik. Sveta Cecilija: časopis za sakralnu glazbu 1-2: 12-20

Naša Gospa (1996) List katedralne župe II(8) 1-28

Ostavština Margite Cetinić (1947.-2018.), Dubrovnik

Radelj, P.M. (1996) Na orguljama je i umro. Naša Gospa. 2(8): 12-13

Ratzinger, J. (1986) Liturgija i glazba. Uvodno izlaganje na VIII. međunarodnom kongresu crkvene glazbe. Sveta Cecilija 56:1-2

Viđen, I. (2011) Uz 50. obljetnicu smrti Antun Gjivanović Naša Gospa 45: 63-64

Viđen, I. (2011) Uz 80. obljetnicu smrti Frano Lederer. Naša Gospa 45: 62-63