DAN DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI
Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, te dan hrvatskih branitelja proslavljen je u katedrali 5. kolovoza svečanim euharistijskim slavljem koje je predvodio don Miroslav Karatović uz koncelebraciju vlč. Borne Puškarića.
Na početku euharistijskog slavlja don Miro je pozvao okupljene vjernike da u ovom slavlju osobito molimo za naše branitelje koji su položili svoj život za našu Domovinu i kao zahvalu svima koji su nam omogućili da danas imamo svoju domovinu i slobodu u kojoj živimo.
U propovijedi don Miro je istaknuo da ovaj dan nije samo dan pobjede i domovinske zahvalnosti, već i prilika da se zapitamo što danas možemo učiniti za svoju domovinu u prilikama i izazovima koje današnji svijet stavlja pred nas? Ti su izazovi puno drugačiji od onih s kojima su se suočili naši branitelji i svi oni koji su s njima dijelili ta vremena i izazove, posebno naše obitelji.
Zapitao se don Miro što to znači biti domoljub i po čemu se prepoznaje istinski domoljub? Te u promišljanju istaknuo: ”Biti domoljub znači voljeti svoju domovinu. Pravi domoljub voli svoju domovinu tako da voli i poštuje sve ljude koji u njoj žive bez obzira na razlike, koje obogaćuju svako društvo. Pravi domoljub voli teritorij svoje domovine i sve ono od Boga darovano i naslijeđeno od predaka: zemlju, more, rijeke i šume. Sve će to čuvati za sljedeći naraštaj. Ako obnaša vlast onda će služiti svome narodu po uzoru na Krista i njegove riječi: Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći neka vam bude poslužitelj. Pravi domoljub prvenstveno ljubi Boga kao onoga koji nam je darovao domovinu. Svakodnevno zahvaljuje Bogu za dar domovine. Kada shvatimo da je domovina dar Božji, onda bivamo svjesni da smo je naslijedili i preuzeli za nju odgovornost. ”
Osvrnuo se propovjednik i na riječi sluge Božjega kardinala Franje Kuharića izrečene davne ratne 1991. godine koji osvrćući se na činjenicu da nema zajednice bez nekih pravila života on govori: ”…Ali postoji jedan temeljni ustav koji vrijedi uvijek i svuda. To je Božji ustav, vrlo kratak, a u sebi sve sadrži. To su one dvije zapovijedi ljubavi: Ljubi Gospodina Boga svoga. Bog je ljubav i moje srce prihvaća Boga da živim po njegovu ustavu. Iz tog odnosa prema Bogu rađa se odnos prema čovjeku. Čovjek Božji nikad neće biti čovjek nasilja, čovjek mržnje i nepravde. Čovjek Božji bit će značenje mira, dobrote i ljubavi. Zato je druga zapovijed jednaka prvoj: Ljubi svoga bližnjega kao samoga sebe.”
Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti katedralni zbor pod ravnanjem prof. Petre Potrebica.
