Marijanski zavjet za domovinu zaključen misom u katedrali, cijelu rutu prešla su dvojica hodočasnika

Marijanski zavjet za domovinu završio je svoje dugo hodočašće u srijedu, 25. kolovoza zahvalnim misnim slavljem u katedrali Gospe Velike u Dubrovniku. Hodočašće od 1700 km u svojoj glavnoj ruti krenulo je 12. lipnja iz Osijeka i trajalo 75 dana, a na pojedinim dijelovima puta priključivali su im se hodočasnici i s njima prelazili jedan dio puta. Ove godine cijelu hodočasničku rutu put prešla su dvojica hodočasnika Ivica Vujić i Kristian Frnjak, kojima je na kraju euharistijskog slavlja čestitao katedralni župnik don Marin Lučić i darovao im monografiju „Katedrala Gospe Velike u Dubrovniku“.

Predvoditelj misnog slavlja župnik Lučić u propovijedi je kazao kako se Isus u pročitanom evanđeoskom ulomku obraća pismoznancima i farizejima koji su nalik na obijeljene grobove te poručuje kako se treba čuvati licemjerja. Isus u ljubavi i blagosti pristupa grešnicima, onima koji su svjesni svojih pogrešaka i kaju se, svjesni da im je potrebno obraćenje, podsjetio je župnik i dodao: „Najteže je s onima koji misle da im nije potrebno obraćenje nego da su na dobrom putu i da se nemaju u čemu mijenjati. Zato Isus oštro pristupa farizejima i pismoznancima koji dosta toga znaju, ali ne prepoznaju sebe.“

Obraćajući se hodočasnicima Marijanskog zavjeta kazao je kako je to hodočašće sigurno bilo, osobito za one koji su dugo hodočastili, iskustvo u kojima im se Gospodin obraćao. Susrećući se sa svojim grijesima i slabostima kroz podnošenje nevolja i izazova na putu, što je svojevrsna pokora, mogli su bolje upoznavati sami sebe i svoju narav. A svoje živote i molitve onda su u ovom hodočašću prinosili za domovinu, prepoznajući i moleći za potrebe svoga naroda.

U evanđeoskom ulomku Gospodin se obraćao pismoznancima i farizejima koji su imali istaknute pozicije u izraelskom narodu i koji su mislili da im ne treba obraćenje, kazao je katedralni župnik. Mi smo pozvani moliti za istaknute osobe u našem narodu, nastavio je te naveo kako smo posebno pozvani moliti za svećenike i biskupe kao duhovne vođe, a zatim i za političare i druge osobe koje vrše razne odgovorne dužnosti u društvu. Vjerujem da ste to na ovom hodočašću imali u srcu, rekao je župnik Lučić te podsjetio kako „obraćenje našeg naroda kreće od svakoga od nas“, u molitvi Gospodinu da prepoznamo svoje licemjerje i oholost i da nam otkrije put poniznosti. To je naš osobni put, ali i put našeg naroda, zaključio je.

„Molimo za svoj narod, prikazujmo ga ovdje na oltaru. I sv. Pavao je kao Izraelac bio svjestan potrebe svog naroda i prinosio ga je u molitvi Bogu. Bio je svjestan vjere u Isusa Krista koja nadilazi narod. Mi kao katolici smo ponosni što smo Hrvati, ali to što smo vjernici znači i da ljubimo svakog čovjeka. To je ljepota naše vjere da u svakom čovjeku prepoznajemo Isusa Krista“, kazao je župnik Lučić i nastavio: „Vi koji ste propješačili cijelu domovinu sigurno u srcu prebirete sva marijanska svetišta koja ste prošli, sve ljude, sve mentalitete koje ste susretali od Slavonije sve do Dalmacije, pa do Dubrovnika. Ta raznolikost našeg naroda, raznolikost čitavog čovječanstva, je ljepota u kojoj prepoznajemo Gospodina koji je tako kreativan. Na kraju hodočašća vi na oltar donosite sve te mentalitete, svoje živote i obitelji, ali i sve ljude koje ste susretali, cijelu domovinu.“

Neka nam ovo hodočašće, kao i onima koji su vas ovdje dočekali, bude uvijek poticaj na obraćenje, rekao je na kraju propovjednik. Svjesni smo da smo hodočasnici na ovoj zemlji i da iščekujemo vječnu domovinu, onaj nebeski Jeruzalem, podsjetio je i poželio svima da ih Gospodin na putu obraćenja krijepi i jača.

Posljednjeg dana Marijanskog zavjeta za domovinu hodočasnici su iz Rožata stigli na vrh brda Srđ gdje su se pomolili pred križem, u 15 sati molili su krunicu Božjeg milosrđa u župi sv. Petra na Boninovu, gdje se svakog četvrtka moli za domovinu, a navečer su slavili misu u katedrali.

Preuzeto sa stranica dubrovačke biskupije