Ispovijed
Ispovijed je svaki dan od 17 do 18 sati u Katedrali, i prije svih nedjeljnih sv. misa. U srpnju i kolovozu je ispovijed od 19 do 20 sati jer je večernja sv. misa u 20 sati.
Naznake za pripremu i slavljenje sakramenta svetog pomirenja ili ispovijedi
Opraštajući nam grijehe, nakon što smo ih ispovjedili i za njih se pokajali te izvršili pokoru, Isus nas po sakramentu pomirenja pomiruje s Bogom, s našim bližnjima, s Crkvom i s nama samima. Da bi se to dogodilo, potrebno je:
a) prepoznati svoje grijehe i promisliti o njima,
b) pokajati se za grijehe
c) prihvatiti Božji poziv na obraćenje i odlučiti više ne griješiti
d) u poniznosti i zahvalnosti ispovjediti grijehe u sakramentu pomirenja
e) izvršiti zadanu pokoru.
Budući da je riječ o slavlju sakramenta, najbolja je priprava molitvena. Dobro je zazvati Duha Svetoga da se od njega primi prosvjetljenje i ljubav. Uspoređujući svoj život sa zapovijedima i primjerom života svetih, pokornik će lakše ući u susret s Bogom koji nas prihvaća i raduje se našemu oslobođenju od grijeha. Pripravu se može započeti ovom ili nekom drugom molitvom:
Gospodine, Bože moj, Oče milosrđa!
Ti si nam sve darovao u ljubavi svoga Sina,
u njegovoj smrti i uskrsnuću.
Evo me pred tobom
sa svim svojim grijesima i slabostima.
Iako me zbog grijeha pritišće i kori moja savjest,
znam da je tvoja ljubav veća i jača od moje grješnosti.
Gospodine, neka me Duh tvoj Sveti prosvijetli
da mogu shvatiti težinu svojih grijeha.
Pomozi mi da se za njih iskreno i skrušeno pokajem.
Podaj mi milost pravoga obraćenja
i iskrenu želju da se popravim te živim u ljubavi
s tobom i sa svojom braćom i sestrama.
Amen.
Ispit savjesti
Promišljanje o učinjenim grijesima od zadnje ispovijedi
Svaka savjest iznosi na površinu ono što nas najviše opterećuje. Zbog toga ponajprije treba u sebi stvoriti raspoloživost i moliti Duha jakosti i radosti da nam pomogne prepoznati grijehe, otkloniti nelagodu i strah te prihvatiti radost oproštenja u ispovijedi kojom u nama započinje novost u Kristu. Savjest se može ispitivati na razne načine, pazeći na to da čovjek griješi: mišlju, riječju, djelom i propustom, te da je uvijek u suodnosu prema: Bogu, bližnjima, stvorenomu svijetu i samomu sebi. Običava se prema tim trima odnosima usmjeravati pitanja, ali svaki od tih odnosa povezan je s drugima na nedjeljiv način. I u svemu je važno započeti zahvalom Bogu. On je začetnik našega hoda pomirenja; on nam daruje vjeru i zajednicu vjernika koji podupiru našu odluku i osjetljivost savjesti. Prikladno je zahvaliti mu za sve trenutke poteškoća u kojima je bio oslonac, za ljude koje nam je darovao da ih susretnemo.