BLAGDAN SV. MALE TEREZIJE PROSLAVLJEN U KATEDRALI UZ BLAGOSLOV DJECE I RUŽA

Blagdan sv. Male Terezije svečano je proslavljen u subotu 1. listopada u dubrovačkoj katedrali Gospe Velike. Misno slavlje predvodio je mladomisnik, don Jure Paponja u koncelebraciji katedralnog župnika don Marina Lučića i don Davida Marjanovića, katedralnog kapelana i kancelara Dubrovačke biskupije.

Osvrnuvši se na današnje evanđelje gdje Gospodin daje vlast svojim učenicima da čine nadnaravne stvari, pozivajući ih u isto vrijeme na skromnost i na radost ne poradi vlasti koja im je dana, već spoznanja zajedništva s Gospodinom koje se očituje u obećanju “imena su vam zapisana na nebesima” don Jure je istaknuo poniznost današnje svetice, koja svoj poziv od Gospodina prepoznaje upravo u malenosti: “Putem poniznosti i malenosti kreću samo oni koji se Gospodinu u potpunosti otvaraju, koji su svjesni da njihov život ovisi o Božjoj milosti, koji se u kušnjama oslanjaju na Gospodina i poput djeteta hrle u Očev zagrljaj, predaju mu se do kraja.”


U nastavku propovjednik je kroz život Male Terezije posvijestio neobičnost Božje logike koja je prava suprotnost ljudskoj logici. “Mala Terezija nije imala visoko obrazovanje, a u Crkvi je danas slavimo kao naučiteljicu. Slavimo je kao zaštitnicu misionara a od ulaska u red karmeličanki pa sve do svoje smrti, nikad nije izašla iz samostana.. Upravo je na tom svom malom putu, u klauzuri, ostvarila velika djela u Božjim očima činivši mala djela sa velikom ljubavlju.”


“Sveci su ostvarena teologija, oni nam pokazuju da je sve ono što učimo o vjeri moguće ostvariti. Gospodin uvijek izabire ponizne i male za velika djela. Nisu nam potrebne velike stvari da bi smo bili na njihovom putu. Na putu svetosti potrebna nam je ljubav.” zaključio je don Jure pozvavši okupljene vjernike da se po primjeru današnje svetice otvore Bogu Ocu u identitetu djeteta Božjeg.


Na kraju misnoga slavlja uslijedio je blagoslov djece te su djeci i ostalim štovateljima ove svetice podijeljene blagoslovljene ruže kao podsjetnik na obećanje da će poslije smrti obasuti zemlju kišom nebeskih ruža, tj. milosti i uslišanja.