Hodočašće u Blato
U subotu, 11. studenog 2023. molitvena zajednica blažene Marije Propetog Isusa Petković pri Katedrali predvođena s. Katarinom Mihić, uputila se na jednodnevno hodočašće Blaženici u Blato. Vrlo bogat program hodočašća, ugodno druženje, razmatranja i molitva uistinu su omogućili hoditi i častiti na svakome koraku puta. Ni povremeno padanje kiše nije uspjelo omesti odlučne i vesele hodočasnice, dapače, iz svega su još i više izvukle kroz spontan i skladan dogovor u svemu, baš kako i duh Blaženičine Družbe nalaže da se čini.
Put je protekao otprilike ovako…
Okupile smo se ispred hotela Imperial u ranojutarnje sate te radosno krenule prema Orebiću uz molitvu za sretan put i, nakon uvodnih pozdrava, molitvu časoslova. Prije trajekta koji je polazio u 10 sati, uspjele smo stići u crkvu Gospe od Anđela tijekom klanjanja i primile blagoslov. Potom smo imale priliku pozdraviti domaćine te razgledati crkvu i Pomorski muzej. Oduševila nas je izuzetno bogata pomorska tradicija i vjera kojom je prožeta kroz stoljeća. Snažna kiša nije nam poremetila namjeru zastati i još malo uživati u vidikovcu, „upiti“ odraz Božje ljepote u prirodi koju je stvorio.
Nakon kratke i vrlo ugodne vožnje trajektom, zaputile smo se na Prižbu te obišle kuću i prekrasan vrt gdje je Majka Marija Propetog Isusa Petković išla kako bi u molitvi i sabranosti mogla učiniti što je potrebno za stvaranje nove redovničke Družbe. U sklopu živog vijenca molitve Provincije za duhovna zvanja, izmolile smo deseticu krunice razmatrajući otajstvo Preobraženja. Razigrano „brojeći valove“ da nas ne zapljusnu i diveći se ujedno ljepoti mora spektakularnih boja, posjetile smo križ s knjigom – simbolom stvaranja Družbe, ljubavi i požrtvovnosti. Razmišljali smo o Milosrđu – imenu kojim je Majka nazivala Gospodina, te joj zapjevale i kratko se pomolile. Vraćajući se drugim putem preko plaže prema kući, zatekli smo sasvim drukčije nebo: vedro i prekrasno, mirno, oblaci raščišćeni… te je s. Katarina, naravno, odmah se prihvatila posla uključujući nas u svoju aktivnost skupljanja žala za djecu i njihove aktivnosti i igre na susretima Bisrera Očeva Milosrđa. Razigrano smo prionule „poslu“, uživajući u suncu. Došlo je potom vrijeme za molitvu i razmatranje Majčinih tekstova o križu, što smo napravile u vrtu ispred kuće. Naša članica Jelena iznenadila nas je kutijicom s Biblijskim tekstovima te smo svaka izvukle po jedan citat ni ne sluteći da ćemo uz puno smijeha provesti dobar dio vremena u potrazi za baš onim koji je ona izvukla, a koji se izgubio u mnoštvu ostalih.
Nakon Prižbe, otišle smo u Blato. Svratile smo u svetište, pomolile se i od s. Katarine čule mnoge zanimljivosti o svetištu i njegovom nastanku. Drage časne sestre „Kćeri Milosrđa“ srdačno su nas ugostile te nam poklonile blagoslovljene krunice. Nakon stanke za ručak, s. Katarina nas je strpljivo i brižno provela kroz Blaženičinu spavaću sobu, kapelu i muzej, upućujući nas na mnoge detalje iz života Blaženice i kasnije običaja u Družbi koji su se nastavili. Bilo je uistinu vrlo poticajno vidjeti, čuti i doživjeti prostor koji odiše toplinom, snagom duha Blaženice i njene vjere u Krista.
Potom smo otišle u crkvu sv. Josipa u Vela Luci, gdje je don Hrvoje Katušić predvodio euharistijsko slavlje. Po završetku sv. mise, kratko smo se zadržale u razgledavanju crkve i ugodnom razgovoru te iza toga se vratile u Blato gdje smo posjetile rodnu kuću i razmatrale tekst iz Blaženičine biografije, razmišljajući o tome kako Gospodin kroz život priprema dušu za ono poslanje koje joj je namijenio, a koje se ponekad može dokučiti tek s odmakom vremena i promatranjem događaja kad su već davno odmakli.
Hodočašće smo privele kraju osobnom molitvom u tišini, u svetištu u blizini naše Blaženice, te potom zajedničkom molitvom s časnim sestrama u njihovoj kapeli „Kralja Krista“, gdje smo izmolile večernju, Franjevačku krunicu, te molile sa sestrama za sve koji se preporučuju u zagovor Blaženice. Bilo je uistinu milosno doživjeti ovoliko ljepote, sklada, zajedništva, produhovljenosti… s tom radošću, zahvalna i ispunjena srca, sretno smo se vratile kući.
Katarina i Kristina Rožić
