Proslava blagdana Blažene Marije Propetog Isusa Petković
Blagdan bl. Marije Propetog Isusa Petković proslavili smo u Katedrali Gospe Velike u Dubrovniku 9. srpnja svečanim euharistijskim slavljem.
Trodnevna priprema za proslavu blagdana započela je 6. srpnja molitvom krunice s promišljanjima Blaženice koju su predvodile članice zajednice Poslanika Milosrđa. One su i ostale dane priprave te samog blagdana na isti način predvodile krunicu.
Euharistijsko slavlje prvoga dana trodnevnice predslavio je župni vikar, don Ivan Galjuf. U svojoj propovijedi osvrnuvši se na evanđelje o poslanju učenika progovorio je don Ivan o bl. Mariji koja je prihvatila svoje poslanje, bila svjesna da je po krštenju primila svećeničku, proročku i kraljevsku službu, i na Božji poziv odgovorila spremno, nije tražila svoj komoditet, nije čekala da to netko drugi učini, izložila se. Krenula je u ”žetvu”, brinući se za djecu i siromahe u Blatu, osnivajući zajednice, otvarajući nova polja rada, sve do Južne Amerike. Gospodin je onda djelovao, jer je bila otvorena Božjem daru, osluškivala je Oca Nebeskog.
Posvijestio je kako Isus i nas šalje, kako je pozvao i poslao blaženu Mariju Propetog Isusa, da budemo radnici njegove žetve, da Isus po nama liječi rane ljudima, izlazimo iz svojih komoda te kad nas ne prime, kao što u današnjem evanđelju naviješta apostolima, da se ne obeshrabrimo.
”Isus kada kaže apostolima da otresu i prašinu s nogu, kaže im da ne nose ljutnju, ali i da ne propuste navijestiti: ”približilo vam se kraljevstvo Božje”. Važno se izložiti, vjerovati Bogu, i ne gubiti mir, biti ukorijenjen u Bogu. Samo ako smo nazidani na temelju apostola i ne gradimo kuću na pijesku, nego na kamenu ostaje mir u srcu.”
Svoju propovijed završio je molitvom: Gospodine Isuse hvala ti što nas zoveš i šalješ u svoju žetvu daj nam srce poput bl. Marije Petković ponizno, hrabro, pomozi nam da donesemo mir gdje god dođemo i uvijek ostanemo vjerni tebi i radujemo se što su naša imena zapisana na nebesima. Amen.
Nakon euharistijskog slavlja uslijedilo je euharistijsko klanjanje u kojem su članice zajednice Poslanika Milosrđa Isusu iznijele svoje zahvale prigodom 10 godišnjice djelovanja zajednice. Izrekle su zahvale Isusu i svoja svjedočanstva o značenju upoznavanja karizme bl. Marije Propetog za njihov osobni život. Svetu misu i klanjanje pjevanjem je uzveličao Katedralni zbor mladih.
Drugi dan trodnevnice, 7. srpnja, predvodio je don Darko Kovačević, župni vikar. U Dubrovniku tog dana se slave Sveti Petilovrijenci, tri svetca, mučenika, tri brata Petar, Lovro i Andrija, bokeljski mučenici.
Don Darko se u propovijedi osvrnuo na prvo čitanje, Jakova i njegov san o ljestvama koje spajaju nebo i zemlju.
”U tom snu Gospodin je Jakovu objavio otajstvo Isusa Krista, Mesije koji će otvoriti nama grešnicima nebo jer grijeh nam je zatvorio nebo, izbacio nas je iz blizine Božje iz Edenskog vrta kamo nas je Gospodin izvorno stvorio i smjestio, u raj. U ovom događaju Bog objavljuje Jakovu da će ponovno otvoriti nebo, ali ne po našim zaslugama, nego po zaslugama svoga sina, jedinorođenoga sina Božjega, Gospodina i Spasitelja Isusa Krista koji će to nebo otvoriti po Križu. Zato ove ljestve koje je usnio Jakov su slika križa, križ su ove ljestve koje spajaju nebo i zemlju, po kojima se mi možemo penjati i doći u nebo, nema drugog sredstva po kojemu možemo doći u nebo osim križa.”
Don Darko se također osvrnuo na heroje križa koje danas slavimo svete bokeljske mučenike koji su umrli mučeničkom smrću od Saracena i bl. Mariju Propetog Isusa Petković, te zavapio ”da po njihovom primjeru i nama Gospodin otkrije otajstvo križa, da križ nije sredstvo prokletstva, iako je to izvrono bio, ali zahvaljujući Kristu koji je na križu za nas umro i uskrsnuo, križ je postao sredstvo spasenja izvor blagoslova. Ljestve kojima se penjemo u nebo.”
Govoreći o Blaženici istaknuo je: ”ona je uistinu živjela po križu, živjela je tu ljubav Božju koju križ simbolizira jer ova ljubav Božja je u ovom svijetu nerazumljena, raspeta, odbacivana jer ova ljubav nema nikakvog interesa, ova ljubav jednostavno ljubi, bez ikakve osobne koristi, jednostavno čini dobro drugome, ne tražeći zauzvrat nikakvo dobro. Blažena Marija cijeli život činila je dobro tamo gdje je Gospodin slao i na kraju svoga života kada se potpuno istrošila za ovu ljubav, kada više nije bila sposobna da bude poglavarica reda koji je utemeljila odlučila se povući i prepustiti mlađima da budu poglavari reda a ona je nastavila to djelo ljubavi u molitvi u žrtvi prikazujući svoju starost, svoju bolest, do kraja se darujući za Krista.”
”ova raspeta ljubav koja se objavila na križu i koju su naši sveti mučenici i bl. Marija utjelovili i živjeli to je bilo potpuno darivanje gdje nisu imali svoj privatni život, nego učinili je ono što je Bog htio. Blažena Marija Petković nije imala neke svoje sebične interese nego je služila Bogu, zato je blažena zato je mučenica, ne po krvi nego ova bijela mučenica, gdje je činila herojske kreposti na koje smo pozvani svi mi, a to možemo samo sjedinjujući se s Kristom. Videći da nemamo tu ljubav, da smo sebični, egoistični, da su naša djela uglavnom obilježena svjetovnošću, materijalnim interesima što će na kraju sve propasti i ništa nam neće kada umremo pomoći, molimo zagovor bl. Marije Propetog Isusa Petković i svetih bokeljskih mučenika da molimo Kralja Ljubavi koji je sama ova Ljubav Raspeta da se sjedinimo s njim svaki dan da nas on iščupa iz prokletstva sebičnosti, i da nam pokaže koji je smisao našega života. Dopustiti da nas ova Ljubav učini sposobnima darivati se kao što se svaki puta na svetoj misi se daruje On nama. Da nas osposobi te se i mi možemo razdijeliti poput ovog kruha, braći koji su u tolikoj potrebi.”
Nakon euharistijskog slavlja s. M. Katarina Mihić progovorila je o Zakladi bl. Marija Petković i prisutne upoznala s osnivanjem, ciljem i svrhom Zaklade. Zajednica djece Biseri Očeva Milosrđa, koja djeluje pri župi, pripremili su kratki program izvevši dva recitala o Blaženici, a mladi naše župne zajednice izveli su nekoliko skladbi. Đive Čatić na violončelu uz pratnju mame Luce Čatić na klavjaturama izvele su Ave Maria, Eva Baletić i Paula Čatić na violini te Ines Jerković na klavjaturama izvele su skladbu Milost, a kraj programa obogatio je dječji zbor zapjevavši pjesmu blaženici u čast. Nakon kratkog progama prisutni su mogli darovati svoj prilog za djelovanje Zaklade, a Biseri Očeva milosrđa ponudili su im svoje jednostavne uratke koje su izradili pripremajući se za proslavu trodnevnice i blagdana Blaženice.
Treći dan trodnevnice predvodio je katedralni župnik, don Marin Lučić. U propovijedi osvrnuvši se na prvo čitanje i borbu Jakova s anđelom, osvrnuo se i na Marijinu borbu dvostrukog zvanja klauzurnog i aktivnog koji je njezina borba i traženje blagoslova. Kao što se Jakov cijelu noć borio s anđelom i rekao neću te pustiti dok me ne blagosloviš, tako Bog i nama želi dati blagoslov, ali moramo biti gorljivi i tražiti taj blagoslov.
Istaknuo je i što sama Marija kaže o tome što znači biti Kćer Milosrđa: ”znači da se rodila iz Božjega Milosrđa iz Presvetog Srca Isusova, da nastavi djelo milosrđa i ljubavi”.
Te nastavio: ”Kao što Isus osjeća potrebu naroda, tako i mi prepoznajemo sućut i potrebu naroda, to su osjetile Kćeri Milosrđa i one nas pozivaju svojim služenjem da osjetimo da smo kćeri, sinovi, bez toga je teško služiti ako nisi iskusio Očevo milosrđe, da si ljubljen. Blaženica kaže: ‘Mi kao kćeri Božanskoga Milosrđa treba da nastavimo njegovo djelo milosrđa prema siromašnom čovječanstvu naročito sa duhovnim djelima milosrđa’. To ono što Isus danas prepoznaje, prvo oslobađa čovjeka koji je opsjednut, onda bijahu mnogi koji su trebali ozdravljenja, onda neki kažu izgoni po belzebulu, a on to ustvari čini u Očevo ime. A kako biti kćer Božjega Milosrđa? Blaženica to ovako govori: ‘… ispitajte se kćeri moje imate li srce prave kćeri Milosrđa jer ako nemate neće moći biti kćeri nego sluge, odnosno službenice. Kćer mora da bude kako rekoh, živa slika milosrđa Nebeskoga Oca, njegovog Božanskog Sina Isusa Krista, zato kćeri moje imajte Kristovu ljubav i milosrđe tako da svi za vas kažu evo dolaze sestrice, ona je Kćer Milosrđa. Da svi nevoljni, mučni i tužni mogu naći utjehu i melem za svoju gorčinu za sve rane u vama svojim sestrama Kćerima Milosrđa.’ Evo Kćeri Milosrđa koje ovdje služite u Katedrali, mi na vama prepoznajemo to Očevo Milosrđe i tako smo i mi svi pozvani biti kćeri, sinovi tog Očevog Milosrđa. ‘Svi smo mi pozvani kad spoznamo svoj identitet, da smo sinovi i kćeri postati očevi, postati majke, Očeva Milosrđa, neka nam u tome pomogne blažena Marija Propetog Isusa. I borimo se da to dobijemo, borimo se da Bog izlije na nas taj sveti blagoslov, kao što se Jakov borio za taj blagoslov i neka nas onda Gospodin pošalje u ovaj svijet da na našem životu bude očito da smo susreli oca koji je milosrdan i koji nas ljubi.”
Nakon svete mise, na oltar je izložena relikvija Drva Svetoga Križa koja se čuva u moćniku katedrale, te su svi okupljeni ostali u razmatranju otajstva križa uz riječi Blaženice.
Pjevanjem je i ovoga posljednjeg dana priprave slavlje i poklon križu uzveličao katedralni zbor mladih.
Eharistijsko slavlje blagdana predvodio je fra Tomislav Šanko, kustod kustodije sv. Jeronima uz koncelebraciju župnika don Marina Lučića, fra Nedjeljka Jerkana i don Stipu Miloša župnika Osojnika, a nekada župnika Blata koji je s Blaženicom ostao povezan, te velikog broja vjernika. Ovo je ujedno i prva sveta misa koju predvodi fra Tomislav po svom dolasku u Grad, jer odsada svoje služenje nastavlja u samostanu Male braće u Dubrovniku.
U svojoj propovijedi osvrćući se na evanđelje i poziv koji je Isus uputio mladiću ”Idi prodaj što imaš i idi za mnom” istaknuo je kao je to poziv svakome od nas i to nije poziv na gubitak, nego poziv u slobodu.”
Govoreći o Blaženoj Mariji Propetog Isusa Petković rekao je ”Marija je imala sve osigurano, ali osjećala je da joj jedno nedostaje, ali za razliku od mladića ona je imala slobodno srce koje je prepoznalo tu čežnju. Mladić iz evanđelja, bio je na nešto vezan, bibličari kažu ne mora to biti bogatstvo materijalno, može biti neko moje bogatstvo što me blokira, može biti neka moja prošlost, čime se ja stalno bavim. Kako se vidi da čovjek nije vezan? Kad se vidi kako se nosiš sa situacijama kad ne uspiješ i tu se vidi dali je čovjek ponizan. Truditi se, dati sve od sebe i moliti, ali ne uspjeti i čovjek koji se u tom trenutku može našaliti na svoj račun to su veliki ljudi, to su ljudi slobodni iznutra, znači da im je bitno što Bog misli, a ne kako ljudi misle. I Marija ja vjerujem da je bila takva žena, ona kaže ‘Bog onima koji ga hoće slušati govori po znakovima vremena’ i u razlučivanju sluša glas mudroga biskupa Josipa Marčelića koji joj ukazuje koliko je potrebnih danas. Ona je bila je ponizna, nije mislila da zna, dopustila je osluškivati i prepoznavati poslanje. Potrebno je prepoznati svoje mjesto, gdje me Bog zove.”
”U čemu je svetost, svetost je kako ti život dođe od toga napraviš najbolje. Isus je najbolji kad je najteže i kad su proturječnosti i kad mu dolaze ljudi koji ga ne vole i kada su situacije najteže on od toga napravi najbolje. Na upit mladića Isus ga pogleda, zavoli i pozove ali on nije mogao jer nije bio čist, jer se nije dao do kraja, dao se do pola. On je pitao što trebam napraviti, odraditi, a kasnije imam svoj život, on nije bio čist, jer nije bio totalan, jer se nije dao do kraja, dao se do pola. Čistoća nije moralna kategorija ona je pripadanje, čiji si ti, do kraja? Moj identitet, ne stoji u tome što ja radim, što ja mogu, što imam, moj identitet stoji u tome čiji sam ja, kome pripadam. Tako jednoga dana pitan ću biti, kao i Marija čija si ti? To je pitanje mog života kada se sretnemo gore oči u oči, ali to će se vidjeti kako sam živio ovaj život, jesam li samo odrađivao ili sam stvarno poput one siromašne udovice koja je dala samo 2 novčića, ali dala je sve.”
Na kraju pozvao je prisutne da se usude izaći iz svojih ‘bogatstava’, svojih sigurnosti i da pođemo. Da se ne zadovoljimo samo ispunjavanjem zapovijedi, nego da dopustimo da nas Krist pogleda, zavoli i pozove, da se ne udaljimo žalosni, nego da se prepustimo toj ljubavi koja nas oslobađa i da poput bl. Marije Propetog izvršimo svoj životni poziv.
Euharistijsko slavlje pjesmom je uzveličao Katedralni zbor pod ravnanjem voditeljice Petre Potrebica.
Nakon euharistijskog slavlja okupili smo se u radosti oko zajedničkog stola koji su pripremili župa, sestre i poslanici Milosrđa u zahvalnosti Gospodinu za život naše Blaženice i poticaje naših propovjednika koji su nas kroz sve dane poticali na upoznavanje njezina života kako bi po njezinu primjeru ustrajali na životnom putu, rasli u ljubavi i sjedinjenju s Bogom služeći braći i sestrama.
