Proslava blagdana bl. Marije Propetog
Blagdan blažene Marije Propetog Isusa Petković je proslavljen 9. srpnja u katedrali Gospe Velike u Dubrovniku svečanim euharistijskim slavljem koje je predvodio mladomisnik don Ivan Galjuf uz koncelebraciju don Marina Lučića, katedralnog župnika, don Darka Kovačevića, župnog vikara te gostujućeg svećenika iz Njemačke.
Za blagdan se župna zajednica pripremala trodnevnicom od 6.- 8 srpnja.
Prvi dan trodnevnice bio je posvećen promišljanju o molitvi. Misno slavlje tog prvog dana trodnevnice predvodio je p. Marijan Bešlić, SJ. Potaknuo je sve prisutne na molitvu i prinošenje žrtve za nova duhovna zvanja, svećenička i redovnička, jer prva subota u mjesecu je posvećena molitvi na tu nakanu.
Osvrnuvši se na dnevna čitanja, istaknuo je redak psalma koji govori ”Gospodin obećava mir narodu svome” posvješćujući da to što Gospodin obećava narodu svome obećava i meni i tebi večeras ovdje u ovoj svetoj misi. U čitanju proroka Amosa Bog sve trajno obnavlja, vraća, svojom milošću ono što je izgubljeno, što je Bogu nevjerno, sve što čovjek svojim grijehom, svojim slabostima razruši. Ako vjerujemo obnovit će Bog milošću svojom, svojim praštanjem kroz sakrament ispovijedi.
Tri Marije, Blaženu Djevicu Mariju, sv. Mariju Goretti, i bl. Mariju Propetog Isusa Petković, kojih se danas spominjemo p. Marijan je postavio prisutnima kao uzor svim vjernicima. Bog koji kroz povijest sebi odlučuje suradnike i poziva, i danas poziva mnoge da ga slijede u posvećenom, svećeničkom ili redovničkom životu. Rekavši, ”Onoliko koliko moliš, toliko imaš svećenika, onoliko kako moliš takav ti je svećenik, župnik, biskup, papa,… Svako zvanje redovničko, svećeničko, duhovno zvanje ono se molitvom iznaša” potaknuo je sve prisutne na ustrajnu molitvu za nova duhovna zvanja.
Nakon euharistijskog slavlja uslijedilo je kratko razmatranje Bl. Marija Propetog i molitva. Ova tema, kako je u uvodnom dijelu naglasila s. M. Katarina Mihić, potaknuta je proglašenjem godine molitve koju je papa Franjo proglasio 21. siječnja ove godine i koja nas poziva na, kako papa kaže ”ponovno otkrivanje velike vrijednosti i nasušne potrebe molitve u osobnom životu, u životu Crkve i svijeta”, a uvod je u 2025. godinu, godinu jubileja.
Drugi dan trodnevnice predvodio je don Marin Lučić, koji je osvrčući se na 2 posl. Korinćanima istaknuo Pavlovu borbu, koji je tri puta molio Gospodina da odstupi, na što mu Gospodin odgovara ”dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje”
Upravo i Pavao ima to iskustvo kad mu kaže Gospodin dosta ti je moja milost, jer snaga se u slabosti usavršava, prolaziš kroz slabosti ne pouzdavajući se u sebe nego uvijek iznova zahvaljuješ i po onome i po onome kad ti ide dobro Gospodinu što ti je dao milost.
U evanđelju Isus dolazi u svoj kraj i među svoje, no tu nije mogao učiniti niti jedno čudo. Problem je što imaju okvir, oni poznaju Isusa, znaju čiji je On, tako se može i nama dogoditi da imamo okvir, sliku Boga, da smo se već navikli i opustili u tom odnosu prema Bogu i da Bog ne može iznenaditi.
A On želi dati nešto novo. On želi doći u naš zavičaj, u naš život, da i mi postanemo proroci, da mi postanemo proročki narod, da i dalje govorimo iako i mi sami možda u tome padamo. Proročki narod koji treba govoriti, tako i Pavao svjestan slabosti govori ono što narod treba čuti, tako i Ezekiel naviješta, tako i Isus želi probuditi našu vjeru.
I Marija je u svom zavičaju krenula, jer ju je Gospodin pozvao, kao proroka, da počne djelovati. U početku je sigurno bilo tako da nisu ozbiljno shvaćali što ona to želi, ali je osjećala poziv, potporu biskupa Marčelića i onda krenula u svoje proročko poslanje.
Marija je itekako bila svjesna svojih slabosti, ona u svom srcu osjećala u da se treba zavuči u neki zatvoreni samostan, kontempativni samostan, ali je Gospodin htio negdje drugdje. Kroz molitvu, kroz odnos s njim je to i otkrila i hrabro krenula.
Don Marin je pozvao prisutne: ”Nemojmo se bojati. Gospodin je znao što želi, Gospodin je znao što Otac želi, tako i Marija je znala što Otac želi, tako i mi trebamo otkriti što Otac želi u našemu životu.
Neka nam Gospodin po zagovoru Marije Petković da tu milost da izvršimo svoje poslanje, svoje proročko poslanje u ovom svijetu. Svijet nas pritišće svojom nekom logikom, mi se trebamo oduprijeti tome. Biti u svijetu, ali ne biti od svijeta. Da nas svijet ne poklopi nego da budemo pravi svjedoci, oni koji ne osuđuju nego koji ljube i žive autentično svoje poslanje.”
Nakon svete mise uslijedilo je klanjanje pred Presvetim Sakramentom. Liturgijsko pjevanje tog dana predvodio je katedralni zbor mladih.
Trećega dana trodnevnice predvodio je don Darko Kovačević, katedralni vikar. Don Darko je u propovjedi istaknuo zaručništvo o kojem govori prorok Hošea, o zaručništvu između Boga i Izraela, te se prisjetio i zaručništva koje se dogodilo između bl. Marije Propetog i Boga koja se sa 14 godina zaručila, vjerila s Isusom, i to 21.studenog na blagdan kada su sv. Joakim i Ana darovali, posvetili Blaženu Djevicu Mariju u Hramu. ” na taj blagdan, bl. Marija Propetog Petković se zaručila, obećala je da će biti Kristova zaručnica, da će živjeti u djevičanstvu u potpunom predanju Kristu i onda zar nije to zaručništvo s Kristom donijelo obilate plodove ove Božje ljubavi koje je Marija primila u ovom zaručništvu s Kristom i onda tu ljubav koju je ona uzvratila Bogu tako što je služila radosno podlažući se volji Božjoj i zato je radosno služila bližnjima, bila je posebno poznata da je služila siromašnoj djeci i onima najpotrebitijima, onima koji su bili odbačeni u društvu po primjeru svoga duhovnog oca sv. Franje Asiškoga, i zato joj nije bio problem ići i u Južnu Ameriku, ništa joj nije bilo problem jer ju je vodila jedino Božja ljubav, ona se potpuno otvorila ovoj ljubavi i ova ljubav je u njoj bila djelotvorna.” Potom je pozvao prisutne: ” Brate i sestro, po zagovoru bl. Marije Propetog Isusa Petković, molimo da i mi možemo ući u intimnost s Kristom, da i mi možemo svoju dušu možemo zaručiti s Kristom, da se možemo otvoriti ovoj ljubavi i da možemo prihvatiti ovu ljubav koja nam se daje besplatno i koja tebe i mene, koji smo sami po sebi besplodni može učiniti plodnima, da i mi možemo ljubiti Boga i onda tu ljubav donositi potrebnima kako je činila bl. Marija Propetog Isusa Petković”
Nakon euharistijskog slavlja, na oltar je iz moćnika katedrale izvađena relikvija drva križa, te se u trenutcima klanjanja nadahnjivalo na tekstovima bl. Marije Propetog koja je vrlo često stajala pod križem razmatrajući o Propetom Kristu i njegovoj muci koju je za nas podnio.
Proslava samoga dana blagdana započela je kao i svi dani trodnevnice molitvom krunice, a u uvodima u pojedino otajstvo čitana su razmatranja bl. Marije Propetog, predvodile su je članice molitvene zajednice bl. Marije Propetog.
U propovijedi je predvoditelj slavlja povezao evanđeoski ulomak o mladiću koji je želio poći za Isusom, ali to nije učinio s odazivom Isusu bl. Marije Petković: „Kada gledamo kontekst današnjeg dana i blagdana naše blaženice Marije Propetoga Petković, odaziv na poziv i njezino služenje prije nego je osnovala Družbu je bilo upravo to: Evo me Gospodine, predajem ti potpuno svoj život, odvezujem se od svega onog materijalnog i želim ti služiti, potpuno ti želim služiti.“
Propovjednik je nadalje govorio o blaženičinom odnosu s Ocem Nebeskim kao i njezinom odnosu prema bližnjima. Naglasio je važnost duboke kontemplacije i duge molitve, odakle je crpila snagu.
Zato smo mi pozvani danas u potpunosti predati svoj život Gospodinu kao Marija Propetoga Petković, poručio je. „Neka nas ona zaista nauči kako biti odvezan i zavezan Božjom ljubavlju, a primjer i uzor svetog života naše blaženice neka nas uči, u poteškoćama s kojima se nosimo, uvijek sve prikazivati Nebeskom Ocu.“
Na kraju misnog slavlja župnik Lučić je zahvalio mladomisniku na upućenim poticajnim riječima i svome iskustvu koje je iznio iz vremena koje je proveo u svojoj đakonskoj službi u Blatu, rodnom mjestu blaženice. Izrazio je zahvalnost Gospodinu što su tijekom cijelog njegovog svećeničkog života bile prisutne sestre Kćeri Milosrđa, te zahvalio sestrama koje djeluju u katedralnoj župnoj zajednici za sve njihovo služenje.
Euharistijsko slavlje svojim je pjevanjem uzveličao Katedralni zbor pod ravnanjem voditeljice Petre Potrebica i uz orguljsku pratnju Marka Palčoka.
s. Katarina Mihić
